Klikom na gumb "dodaj u košaricu" artikl će biti dodan u vašu košaricu koja se nalazi u gornjem desnom dijelu ekrana. Sadržaj košarice možete izmijeniti prije kupnje.
dodaj u košaricu
dodaj u listu želja
Lista želja
Klikom na gumb Dodaj na listu želja, artikl će biti dodan na Vašu listu želja koju možete pregledavati u postavkama Vašeg računa. Lista želja samo je podsjetnik na artikle koji Vas zanimaju i možete ih obrisati kad god vi to želite.
Podijeli s prijateljima:
KRATAK OPIS
Da odmah navedem razloge koji su me nagnali da pokušam riječima prikovati na papir krhotine sjećanja, jedan život i poluistine na kojima je taj život počivao - bilo bi prema čitaocima pošteno. Time bih, moguće je, podjednako opravdao i sebe i ono što pišem. Ali to ne mogu! Razlozi izmiču svakom prepoznavanju, oni skoro da i ne postoje izvan taštine onoga koji piše ove redove. A saznanje da je taština razlog koji odlučuje - zabrinjava me i podstiče na smijeh istovremeno, jer taj razlog je slab i nedovoljan da bi na njemu išta valjano moglo počivati. Osim, možda - ali samo: možda?! - patetičnih kućica u pijesku, zidanica koje gradimo u trenucima dokolice. Najzad, iako je taština slaba - ništa strašno! U svom trajanju imao sam prilike da vidim kako mnoge veličanstvene građevine počivaju na temeljima trošnim i beznačajnim. Ako već ne počivaju na mjestu klanice i prosute krvi nevinih, kao svetilišta oholih bogova kojima se prinose žrtve u mesu.
Već izvjesno vrijeme laskam sebi kako me više ništa ne može iznenaditi, kako sam vidio sve što ljudi mogu pokazati, sve na što su spremni. No, to je ipak laskanje i samoobmana. Jer ljudi iznenađuju. Najviše svojom spremnošću da čine zlo, prvenstveno onima koji to ničim nijesu zaslužili i koji se ne mogu odbraniti. Svašta sam vidio. I nikome ništa, Jer u ovih jedanaest psećih godina (koje valja množiti sa sedam ljudskih, kažu) naučio sam tek jedno: istina je uvijek tamo gdje i žrtva. A žrtva je tren besmislene patnje, koja se potom rasprsne po svijetu: ulazi u vodu i vazduh, u hljeb i vino... Udišemo je i pijemo, osjećamo je kožom kao svjetlost dana... i nikome ništa, rekoh. Navikavamo se.
