Klikom na gumb Dodaj na listu želja, artikl će biti dodan na Vašu listu želja koju možete pregledavati u postavkama Vašeg računa. Lista želja samo je podsjetnik na artikle koji Vas zanimaju i možete ih obrisati kad god vi to želite.
KRATAK OPIS
Geneza reformacijske misli koja se nakon 1517. počela iz Njemačke probijati prema Južnim Slavenima, otkriva nam istodobno svu svoju djelotvornost na europskim prostorima s više ili manje perceptivne uspješnosti. Unatoč drukčijim uvjetima od onih u Njemačkoj, Lutherovoj domovini, reformacija je dotaknula sjeverozapadni dio južnoslavenskih područja: Dolenjsku, Korušku, Štajersku, dio hrvatskoga etničkoga prostora, kao npr. Istru, Karlovac s okolicom, Međimurje, dio Slavonije. Neki slovenisti vole reći da je Primož Trubar (1508.-1586.) već od početka širio ideje reformacije preko etničke granice i to prije svega u tadašnju Hrvatsku (J. Pogačnik). Jasno, ako se i složimo s tom pretpostavkom, onda je valja, prije svega, razumjeti u kontekstu djelatnosti uraške tiskare (1561.-1565.) što ju je u Urachu, uz vlastiti napor i uz pomoć vojvode Wurttemberga Krištofa, utemeljio Ivan Ungnad (1493.-1564.).
Pogleda li se karta južnoslavenskoga prostora 1560. lako se raza-bire sva moć turske ekspanzije i dominacije što je hrvatsko područje stijesnila na »Reliquiae reliquiarum oliminclyti Regni Croatiae« - Ostatak ostataka nekadašnjega slavnoga hrvatskoga kraljevstva (vidi kartu ovdje u knjizi, str. 136). Upravo je u tim okolnostima reformacija na južnoslavenskim prostorima nailazila na potporu njemačkoga plemstva i dijelom austrijskih staleža, jer su i oni ćutili opasnost osmanlijskoga nadiranja koja se bližila i njihovim zemljama. Osim toga, Maksimiljan II. (1564.-1576.) bio je skloniji reformaciji negoli njegov otac Ferdinand I. (1503.-1564.).
