Superknjižara
Vaša Košarica
vaša košarica
je prazna
promijeni valutu u:
| |
naplata
    *mjesto zločina - hypo alpe adria
Naslov:
*mjesto zločina - hypo alpe adria
sve od autora:
sve iz područja:
POLITIKA
Sve od nakladnika:
JESENSKI I TURK
ISBN:
978-953-222-402-3
Broj stranica:
263

Vaš e-mail:


SuperPonuda

 
  KOMPLET - TAJKUNOVA PROSIDBA, TAJKUNOVA OSVETA I TAJKUN NA ODMORU  
 
54%
popusta
Vaša cijena:
69,00 kn
Preostalo vrijeme
0 kupljenih
Možete dalje kupovati



politika

 

richard schneider

*MJESTO ZLOČINA - HYPO ALPE ADRIA

 
 
*MJESTO ZLOČINA - HYPO ALPE ADRIA
 
 
Format:20.00
ISBN:978-953-222-402-3
Broj stranica:263
Uvez:meki
Godina izdanja:2011
Izdavač:JESENSKI I TURK, ZAGREB
Preveo(la):BORIS PERIĆ
Artikl nije raspoloživ.



KRATAK OPIS

U ovoj ludoj priči nema nevinih, čak ni u vremenu dok se zastor pravomoćne sudske presude još nije spustio: nevini nismo ni mi, obični dosadni, prosječni građani: zato jer smo kao glasači bili suviše lakovjerni; jer – ako nismo bili lakovjerni – nismo dovoljno bučno prosvjedovali na prvi znak uzbune; jer smo mislili da će institucije odraditi (?!) svoj posao; jer nismo uspijevali predvidjeti razmjere bankarske/političke/medijske gramzivosti i njezine posljedice po nas, hrvatske, austrijske, srpske i liechtensteinske blesane čijim porezima upravljaju mračni, nečasni tipovi...
....hoćemo li iz ovog primjera konačno početi učiti o građanskoj odgovornosti nas – koji smo ih doveli do udobnih uredskih i automobilskih naslonjača, i njih – koji bi trebali raditi za javno dobro?

Priča o jednoj banci, priča o ne samo jednoj zemlji, priča o lokalnim i nacionalnim šerifima i njihovim medijskim i bankarskim kućama. Priča iznimno oštroumnog i upornog autora – sa sjajnim predgovorom Ive Jakovljevića koji je nekoć davno, u Danasu sredinom devedesetih, sve ovo predvidio.


SADRŽAJ

Izvadak iz knjige:


Činjenica je da je hrvatska vlada tada raspolagala mnogim inozemnim računima. Zbog zemljopisne blizine Klagenfurt je bio omiljeno bankarsko mjesto. Tako je, primjerice, u svibnju 1991. samo kod banaka za Korušku i Štajersku otvoreno 13 deviznih računa, na koje su kasnije uplaćivane donacije iz čitava svijeta. Pravo potpisa imali su kasniji premijer Hrvoje Šarinić, tada još predstojnik Tuđmanova ureda, i Gojko Šušak, kasniji ministar obrane. Svi računi svedeni su u srpnju 1998. na nulu i zatvoreni. Protok novca preko tih računa iznosio je u sedam godina oko 45 milijuna eura. Prije otvaranja računa banka je naravno mislila i na postojeći embargo na uvoz oružja: „Kod hrvatske vlade još smo se raspitali neće li se novac ipak koristiti za kupnju oružja“, stoji u jednom svjedočenju nadležnog referenta iz svibnja 2002.: „Pa su nas uvjerili u suprotno.“

Ma što god da je bilo suprotno – ono je dan-danas predmet istrage hrvatskog državnog odvjetništva, jer su silni milijuni s tih računa navodno otekli u privatne kanale. „Samo preko tih  računa iz Villacha naišli smo diljem svijeta na 88 daljnjih računa“, kaže zamjenik državnog tužitelja Lazo Pajić, koji je u hrvatskoj zadužen i za slučaj Hypo Alpe Adria. Na odgovarajuću molbu za pravnu pomoć dosad su reagirali samo Mađarska, Švicarska, Liechtenstein, Cipar i Izrael. „Ni Austrija dosad nije bila osobito kooperativna“, žali se hrvatski državni tužitelj. Ali to se promijenilo, otkako se afera Hypo i u Klagenfurtu nalazi pred sudom: „U međuvremenu smo dio međunarodnog istraživačkog tima i molimo Austrijance da nas obavijeste kad postoje indicije za kaznena djela koja su počinili hrvatski građani ili poduzeća.“

...

Izvješće tajne službe tvrdi da je autokratski šef hrvatske države Franjo Tuđman sredinom devedesetih godina zajedno s svojim suradnicima Ivićem Pašalićem, glavnim tajnikom nacionalističke vladajuće stranke HDZ, skovao plan da se „na 200 obitelji prenese pravo raspolaganja hrvatskim državnim vlasništvom“. Pašalić je zato stupio u pregovore s Hypo Alpe Adria bankom (HAAB), koja je tada još nosila skromno ime Koruška zemaljska i hipotekarna banka. Politički vrh, stoji u tajnom spisu, odlučio se za HAAB, „jer su uz pomoć te banke mogli dati u optjecaj preko milijarde dolara pronevjerenog državnog imetka, koji je preko pseudo-investicija, koje je smišljala HAAB, kontinuirano preko Italije, Liechtensteina ili Švicarske tekao natrag u Hrvatsku ili druge republike bivše Jugoslavije.“ Pritom ostaje nejasno aludiraju li hrvatski istražitelji i na pretpostavke prema kojima su nacionalistički krugovi oko Tuđmana još prije raspada Jugoslavije iz državnih poduzeća izvlačili visoke devizne iznose i skladištili ih u Celovcu. U tu svrhu navodno je u kasno ljeto 1998. u jednom kafiću u klagenfurtskoj Kolodvorskoj ulici bilo više susreta i s predstavnicima Hypo-a.

„Preko stjecanja atraktivnih lokacija u Istri, a potom i u Dalmaciji, pa u kontinentalnoj Hrvatskoj, uz potporu političke elite dugotrajno se osiguravalo s jedne stane pranje novca, a s druge dohodak nove državne strukture“, stajalo je u izvješću. Mozgovi iza rafiniranog financijskog vrtuljka bili su s hrvatske strane Tuđmanov savjetnik ivić Pašalić, a s austrijske bivši upravitelji Hypo-a Wolfgang Kulterer i Günter Striedinger – ali i Jörg Haider. Oni su, pretpostavljaju agenti, HAAB od samog početka koncipirali kao „poduzeće za davanje usluga političkoj, medijskoj i gospodarskoj tajkunskoj oligarhiji, pri čemu je s tom bankom mogao surađivati gotovo svatko tko je bio u vezi s organiziranim kriminalom ili s Pašalićevom skupinom.“

...

Miroslav Kutle, Tuđmanov teniski partner i jedan od osnivača HDZ-a, koji se zahvaljujući velikodušnim iznosima iz Celovca od malog vlasnika kafića uzdigao do velikog tajkuna i u svoje najbolje doba raspolagao imperijem od 150 tvrtki, jednom novinskom kućom i lancem robnih kuća. Doduše, diplomirani pravnik podrijetlom iz Bosne, koji je u dobi od osam godina s petero braće i sestara došao u Zagreb, bio je u mnogim slučajevima navodno tek fiducijar za visoko rangirane funkcionare HDZ-a. Današnji pedesettrogodišnjak slovi kao jedna od ključnih figura u aferi HGAA, a u Hrvatskoj ga se na osnovi iskaza njegove bivše tajnice sumnjiči da je Ivi Sanaderu za posredovanje pri dobivanju jednog Hypo-kredita platio proviziju u iznosu od 400.000 njemačkih maraka. Obojica to poriču.

Ninoslav „Nino“ Pavić, osnivač Europapress Holdinga (EPH) i izdavač drugih najvećih dnevnih novina Jutarnji list, te između ostalog Globusa, magazina koji u Hrvatskoj uživa značaj austrijskog Profila ili njemačkog Fokusa. Od prosinca 1998. WAZ-Grupa iz Essena sudjeluje s 50 posto udjela u EPH. U ožujku 2003. ispod Pavićeva automobila eksplodirala je bomba. Izdavač, koji nije bio u kolima, ostao je neozlijeđen. Slučaj nikad nije razjašnjen.
Goran Štrok, amaterski vozač relija i sin jednog od prisnijih Tuđmanovih prijatelja iz dana secesijskog rata, nastanjen u Engleskoj. Njemu je HAAB navodno sa 130 milijuna eura omogućila da iz privatizacijskog fonda kupi pet luksuznih hotela u Dubrovniku i Rijeci. Kad nije mogao upravljati ratama kredita, banka je po pretjerano visokoj cijeni otkupljivala dionice. Pozadinu tog slučaja upravo istražuje državno odvjetništvo u Klagenfurtu.

Tomislav „Tomo“ Horvatinčić, zagrebački poduzetnik, veliki sponzor HDZ-a i osnivač HOTO-grupe, koja se specijalizirala za uredske zgrade i trgovačke centre. Kako se čuje, s promjenjivim uspjehom: koncem 2005. Hypo je preko svog dioničkog društva za nekretnine iznenada kupio 22-katni Hoto Business Tower i Castellum Centar. U prvom slučaju radi se o uredskom tornju, u kojem je glavni najmodavac hrvatski Telekom; kod Castelluma o zgradi iz 19. stoljeća, u kojem su smješteni uredski kompleks i najbolji zagrebački restoran Gallo. Bila je to najveća trgovina nekretninama, koja se ikad odvila u Hrvatskoj. Samo godinu dana ranije Hypo je financirao izgradnju, odnosno renoviranje nekretnina, prikazujući kupnju kao vlastiti trijumf. I tu je ulazak Hypo-a navodno uslijedio samo zato jer HOTO-grupa nije mogla otplaćivati kredite. Prema jednoj dodatnoj glasini iz Zagreba taj način postupanja navodno je dogovoren prije početka izgradnje. Kratko vrijeme nakon što je BayernLB preuzela HGAA, Business Tower je za 71,6 milijuna eura prodan diseldorfskom Signa Property Fundu. Koliki je bio iznos potreban za korekciju vrijednosti kod tog gigantskog projekta nije poznato.

...

Kad god bi Zagorcu zatrebala gotovina, odlazio bi k Biljani Sučić: nekadašnja šefica kabineta pod ministrom financija Jozom Marinovićem radila je u deviznom odjelu Privredne banke Zagreb (PBZ), a bila je nadležna i za financije državnog oružnog monopolista RH Alan. Sučić procjenjuje da je u svom aktivnom razdoblju obradila naloge u vrijednosti od otprilike dva milijuna dolara. Najveći dio novca bio je namijenjen za naoružavanje i išao je preko različitih prividnih poduzeća: „Jer zbog embarga na uvoz oružja morali smo biti veoma oprezni.“ Navodno je samo Zagorec od RH Alana dobio preko 500 milijuna, a da ona nikad nije saznala za što je novac upotrijebljen. „Uvijek se govorilo da to potpada pod državnu tajnu“, čudi se još uvijek. Novac bi tražio ili Zagorec sam ili njegova tajnica Snježana Šiprak. „Sitnice do 500 tisuća eura“ obično bi pokupio netko od njegovih ljudi. „Katkada bih nalog dobila i na pager“, priča Sučić i lista u rokovniku iz 1997. „Poziv od Snježane u 13.15, isplata za Lathama & Watkinsa: 115.000 dolara“, piše tamo pod 2. siječnja: „Mislim da su to bili odvjetnički troškovi za haški tribunal.“ Istog dana u 10.55 primila je preko pagera još jednu obavijest: „67.000 dolara Virginia; 27.500 Blackstone“, glasila je zapovijed. Što se krije iza tih imena, ne želi otkriti: „To je pitanje za gospodina Zagorca.“

Sučić, koja se danas zove Terezija Barbarić i navodno nikad ne napušta kuću bez pancirne košulje i oružja, ne sjeća se rado tog vremena: „Bila sam prilično naivna i svoj sam posao uzimala veoma ozbiljno. Kad sam primijetila što se stvarno zbiva, nije više bilo puta natrag.“ Franjo Tuđman i Gojko Šušak osobno su joj zabranili da mijenja posao. A nije bilo ni zamjene: Ona je bila jedina koja se razumjela u međunarodno bankarstvo i govorila više jezika. „Prvi inozemni račun za Hrvatsku otvorio je Tuđmanov šef ureda Hrvoje Šarinić 1990. u Zürichu,“ priča umjetna plavuša s naočalama, koja danas neprepoznatljiva sjedi u jednoj poreznoj službi: „Ali kad je izbio rat, švicarska vlada inzistirala je da se račun zatvori.“

...

Žalosna je to stvar, koja otvara jedno od najmračnijih poglavlja hrvatske povijesti. Jer dragulji vjerojatno potječu iz vlasništva Židova, koji su tijekom Drugog svjetskog rata pod poglavnikom, vođom ustaškog pokreta, Antom Pavelićem ubijeni ili su bili prisiljeni pobjeći iz Nezavisne države Hrvatske (NDH). Tuđman ih je početkom devedesetih godina navodno dobio od kardinala Franje Kuharića, koji je preminuo u ožujku 2002. Kardinal Kuharić, seljački sin, rođen 1919. u Gornjem Pribiću, malom selu u krašićkoj župi, kao najmlađe od trinaestero djece, odrastao je u siromašnim uvjetima, a u lipnju 1945. tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac zaredio ga je za svećenika. Stepinac je zbog svoje zgodimične bliskosti s Pavelićem bio jedan od najspornijih ljudi u hrvatskoj crkvi. „On je izrijekom pozdravio novu državu. Govorio je o znaku 'djelovanja božje ruke', o glasu krvi, o događaju u rangu mijene doba, prema kojoj se katolička crkva ne smije zatvarati. Kasnije će, međutim, kritizirati ustaške metode progona.“  U međuvremenu su samostani uz znanje i blagoslov Vatikana služili kao skladišta oružja, a brojni franjevački svećenici radili su i osobno kao čuvari u koncentracijskom logoru Jasenovac, hrvatskom Mauthausenu.

...

Ako već ne kod afere s draguljima, katolička crkva imala je svoju božansku ruku bar u jednom od brojnih Zagorčevih poduzeća: i to kod Molteh d.o.o.-a, koji je u središtu Zagreba na crkvenom zemljištu sagradio poslovni i trgovački centar. Prema SOA-i zZagorec je projektno društvo, koje je klagenfurtski Hypo kreditirao s približno devet milijuna eura, tijekom postupka izručenja „fiktivno“ prodao tehničkom konzorciju za nekretnine Ungelt/Spectrum Group of Companies, koji je kupnju i izvođenje radova financirao uz pomoć austrijskog Investkredita, kćerinskog poduzeća Volksbanken AG-a. Navodno je pri toj fiktivnoj prodaji intervenirao čak i praški nadbiskup Miroslav Vik kod zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića, i to u korist novih vlasnika, koji su u Pragu „već obavili neke poslove za crkvu“. I bivši general svojedobno je navodno samo posredstvom crkve došao do tog projekta: konkretno, preko franjevačkog redovnika Ivana Tolja, rođaka izdavača i suvlasnika Europapress Holdinga (EPH) Nine Pavića. Franjevac je funkcionirao kao posrednik i prilikom prodaje udjela u EPH-u njemačkom medijskom koncernu WAZ.

...

Sasvim novu varijantu priče o Zagorčevim draguljima unosi u igru hrvatski poduzetnik Ferdinand Jukić iz Vukovara. Nekadašnji vlasnik benzinske crpke u Njemačkoj bio je kao agent Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) tijekom rata aktivan i u trgovini oružjem. „Početkom devedesetih godina, kad je novac za obranu bio na izmaku, pozvali su me u ured predsjednika“, priča čovjek svakome tko se zanima za to. Tuđman je pokazao na dragulje, koji su ležali pred njim, i rekao. „Ako, kako čujem, možeš nabaviti sve, onda sad pokušaj prodati ovo.“ Bila je to lijepa kolekcija, prisjeća se Jukić: „Manji dijamanti bili su brižno upakirani u vrećice od pliša, dok su ostali, vredniji, bili poredani prema karatima.“ Odabrao je ukupno šest uzoraka, s kojima će se uputiti potencijalnim trgovcima. Ministar obrane Gojko Šušak navodno je također bio prisutan. Silio je Jukića da požuri, jer Hrvatskoj treba novac. „Rekao sam da ću si dati truda da ih prodam u roku od 15 dana.“ Prvo je s njima bio u Beču, kod jednog „visoko pozicioniranog Židova iz Izraela“, koji je trebalo da procijeni vrijednost dijamanata. Nakon kratkog pregleda, taj se vidno trgnuo i savjetovao mu da dragulje ne pokazuje nikome. Oni su nedvosmisleno ukradeni iz židovskog vlasništva, što se prepoznaje po tehnici brušenja, koja se bila uobičajena samo do 1939. „Svejedno sam se ukradene robe još pokušavao riješiti u Južnoj Africi i Meksiku, ali nisam imao uspjeha“, priča Jukić. Na to je vratio dragulje, a preuzeo ih je Zagorec. Sve to ispričao je i zamjeniku državnog odvjetnika Lazi Pajiću.

Nakon rata avanturist se navodno povukao iz agentskog posla. „Kad sam se vratio iz Njemačke, posjedovao sam deset milijuna dolara i time kupio većinu jednog dioničkog društva.“ Ali poduzetnička sreća nije mu bila dugo sklona: njegov Badel d. d., koji se u Zagrebu bavio proizvodnjom etilnog alkohola, otišao je u stečaj već 1998.

...




Najprodavanije

 

SVETI TEROR - terry eagleton

SVETI TEROR

Cijena: 89,00 kn
Internet cijena: 26,70 kn
Uštedjeli ste: 62,30 kn
Godina izdanja: 2006
VLADA U BUDUĆNOSTI - noam chomsky

VLADA U BUDUĆNOSTI

Cijena: 39,00 kn
Internet cijena: 11,70 kn
Uštedjeli ste: 27,30 kn
Godina izdanja: 2005
ANALIZA ENERGETSKIH POLITIKA - Pojmovni okvir - michael hamilton

ANALIZA ENERGETSKIH POLITIKA - Pojmovni okvir

Cijena: 179,00 kn
Internet cijena: 161,10 kn
Uštedjeli ste: 17,90 kn
Godina izdanja: 2018
OGLEDI O KAPITALIZMU I DEMOKRACIJI - mate kapović

OGLEDI O KAPITALIZMU I DEMOKRACIJI

Cijena: 99,00 kn
Internet cijena: 19,80 kn
Uštedjeli ste: 79,20 kn
Godina izdanja: 2015

Preporučamo

 

NEBESKI MOST - s.i. hsiung

NEBESKI MOST

Cijena: 149,00 kn
Godina izdanja: 2017
PORTRET UMETNIKA U MLADOSTI - james joyce

PORTRET UMETNIKA U MLADOSTI

Cijena: 80,00 kn
Internet cijena: 76,00 kn
Uštedjeli ste: 4,00 kn
Godina izdanja: 2015
KLUB - lauren rowe

KLUB

Cijena: 59,90 kn
Internet cijena: 56,91 kn
Uštedjeli ste: 3,00 kn
Godina izdanja: 2018
SULUDO BOGATI AZIJCI - kevin kwan

SULUDO BOGATI AZIJCI

Cijena: 149,00 kn
Internet cijena: 134,10 kn
Uštedjeli ste: 14,90 kn
Godina izdanja: 2016

Što su drugi kupili

 

ZAPAMTI SVE! SJETI SE SVEGA! - stanislav muller

ZAPAMTI SVE! SJETI SE SVEGA!

Cijena: 129,00 kn
Internet cijena: 116,10 kn
Uštedjeli ste: 12,90 kn
Godina izdanja: 2011
ŽIDOVSKA POVIJEST, ŽIDOVSKA RELIGIJA - tri bremenita tisućljeća - israel shahak

ŽIDOVSKA POVIJEST, ŽIDOVSKA RELIGIJA - tri bremenita tisućljeća

Cijena: 89,00 kn
Internet cijena: 26,70 kn
Uštedjeli ste: 62,30 kn
Godina izdanja: 2006
VRTLARSKE TEHNIKE - jonathan edwards

VRTLARSKE TEHNIKE

Cijena: 390,00 kn
Internet cijena: 351,00 kn
Uštedjeli ste: 39,00 kn
Godina izdanja: 2011
NAUČITE BILO KOJI JEZIK U 7 DANA - ramon campayo

NAUČITE BILO KOJI JEZIK U 7 DANA

Cijena: 169,00 kn
Internet cijena: 152,10 kn
Uštedjeli ste: 16,90 kn
Godina izdanja: 2011


zatvori
KOMPLET - TAJKUNOVA PROSIDBA, TAJKUNOVA OSVETA I TAJKUN NA ODMORU
54%
popusta
melody anne
KOMPLET - TAJKUNOVA PROSIDBA, TAJKUNOVA OSVETA I TAJKUN NA ODMORU
Vaša cijena:
69.00 kn
Redovna cijena: 149.70 kn
Uštedjeli ste: 80.7 kn
Preostalo vrijeme
Moj račun Pomoć   Strategija | Kontakt | O nama | Troškovi isporuke | Uvjeti prodaje | Zaštita povjerljivih podataka | Izjava o privatnosti | izjava o konverziji | English
© 2001-2019, Superknjižara d.o.o.
Sva prava pridržana

Kako biste mogli pristupiti vašim podacima, promijeniti ih ili nastavili kupovinu, molimo Vas da popunite slijedeće.

Zaboravili ste lozinku?
Nisam registriran i želim se registrirati