CETINJSKI RUKOPIS

About the book CETINJSKI RUKOPIS

Što se može s poezijom koja u vlastitom sadržaju radi inverziju i izmještanje, koja premeće svoja velika i mala slova, ne bi li već u grafičkoj razlici iskušavala onoga koji je čita i koji se kreće njezinim prostorom, što je samo po sebi tautologija, knjiga je od naslova do naslova, od prvog do zadnjeg reda, od stiha do pjesme, ciklusa i cjeline, knjiga o prostoru, o prostoru koji govori o sebi svojim jezikom, a da on sam nije taj jezik… – jezik prostora. Sad bismo se mogli igrati, istraživati, jer jest riječ o igri sa sobom, o iskušavanju vlastitoga jezičnog ustroja, ako to upućuje na način gledanja, promatranja, kretanja i čitanja „teksta svijeta“ koji nam je nadomak. Privikavamo se na ono što nam je nepoznato, ali i rekonstruiramo ono što se pod drugim imenom, pod drugim znacima već dogodilo u drugom djetinjstvu, drugoj zemlji, drugom podneblju, iako, to nije do kraja jasno i ne donosi samo po sebi puno više od onoga što je dostupno u dnevniku, putopisu, kalendaru!

Što možemo s poezijom koja jest otpor i kad govori o otporu u samo njoj razumljivu jeziku. Što možemo s poezijom koja želi biti (i već time to jest) pobunjenička, snažna, odlučna.

Ili treba ići drugim redom: tko tu kome što posuđuje? (otpor). Poezija jest u rukama drugog jezika i dolazi iz područja gluhosti i nijemosti, svijet koji je bio samo ples, pokret. Ali rukama dajemo znak otpora i čitamo ono što je već upisano na tijelu drugoga, gluhoga, nijemoga…

Miroslav Mićanović

Franjo Nagulov: Od rezidencije do otpora

Marija Dejanović: Užitak u promatranju, buka u društvu

Krešimir Bagić: Uspon i pad Koševskog brda/ Sarajevo za prolaznike i Cetinjski rukopis

Branko Čegec (1957) diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uređivao književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja. Godine 1992. pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar (od 2005. Meandarmedia), 1998. Hrvatske neovisne nakladnike i bio njihov prvi predsjednik. Godine 1999. izabran je za predsjednika odbora Goranova proljeća, najveće hrvatske pjesničke manifestacije, na čijem čelu ostaje do jeseni 2007. Od 2000. Do 2002. Bio je nestranački pomoćnik ministra kulture u koalicijskoj vladi lijevog centra. Godine 2002. Pokreće centar za knjigu i časopis za knjigu tema. Od jeseni 2018. Radi na akademiji za umjetnost i kulturu u osijeku. Objavio je petnaestak knjiga poezije, kritike, esejistike i proze: Eros-Europa-Arafat (1980), Zapadno-istočni spol (1983), Presvlačenje avangarde (1983), Melankolični ljetopis (1988), Ekrani praznine (1992), Fantom slobode (1994), Nitko ne govori hrvatski / personne ne parle croate (s m. Mićanovićem i i. Prtenjačom, 2002), Tamno mjesto (2005), Tri krokodila (sa s. Karuzom i m. Mićanovićem, 2005), zapisi iz pustog jezike (2011), Pokret otpora (2011), Pun mjesec u Istanbulu (2012), unatrag – izabrane pjesme (2014), Talačka kriza, uspon i pad koševskog brda / Sarajevo za prolaznike. Knjige poezije objavljene su mu na slovenačkom, makedonskom (3), slovačkom i francuskom (2) jeziku, a pjesme su mu uvrštene i u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu. Autor je ili koautor panorama i antologija suvremene hrvatske književnosti strast razlike, tamni zvuk praznine (s miroslavom mićanovićem, 1995), poza za proznu situaciju (poznañ, poljska, 2005) i surfacing (s mariom suškom, brownsville, usa, 2014). Nagrade: Goran za mlade pjesnike, Sedam sekretara skoj-a, plaketa sv. Kvirina za ukupan prinos suvremenoj poeziji, Kočićevo pero, Julije Benešić za knjigu kritika, Kiklop za knjigu poezije, Goranov vijenac za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu.