ČOVJEK KOJI JE KUPOVAO KUĆU

About the book ČOVJEK KOJI JE KUPOVAO KUĆU

Između tramvajskih tračnica titrala je magličasta jara i stvarala raznobojne kolutiće pred očima.
„Valjda će naići, a dotle ću izdržati", mislila ja Katarina.
U zadnje vrijeme joj se pojavio strah da će početi misliti naglas ili će progovoriti na ulici ili tramvaju, svi će se okrenuti prema njoj i ona će shvatiti da je prešla „crtu".
Muž joj je stajao oslonjen na ogradu stajališta, pušio i zurio u pravcu zadnje vidljive točke u kojoj bi se trebao pojaviti tramvaj. Mrlja od znoja na leđima poprimila je oblik nepoznatog arhipelaga koji se nezaustavljivo širio.
„Govorio sam ti, bolje je autobusom, sigurnije, eto vidiš, zastoj! Neka ti je, baš volim. Gospođi vruće u autobusu, zagušljivo joj. Kao da se nisi mogla strpjeti za to vrijeme..."
Taman je htio povući još jedan dim, kad se u ružičastim kolutićima pojavi plava titrajuća mrlja.
„Konačno", odahnu Katarina i odmakne zalijepljenu bluzu od grudi....