DNEVNIK IZ UTROBE

About the book DNEVNIK IZ UTROBE

Moje pisanje je sporo, mučno i tavorno baš kao i život koji mi je dodijeljen ili sam ga sam izabrao - svejedno je. Šest dana je proteklo otkako sam počeo da pišem dnevnik i od tada nisam sjeo za kompjuter. Zašto?! Jer nisam mogao! Jer mi je život u posljednjih skoro godinu dana postao paklen, težak i napet. Medicinski rečeno: borim se anksioznošću i dubokom depresijom. Ne mogu opušteno da šetam jer mi je povrijeđena psihomotorika, a glavu mi bombarduju negativne misli nad kojima jedva uspijevam vladati.
Liječim se Helexom, Zoloftom i meditacijom. Pijem kamilicu zaslađenu prirodnim medom.
U tridesetprvoj godini života, nakon različitih poslova kojima sam se bavio (piljarstvo, građevinarstvo, distributerstvo, vođenje salona zabave...), potražujem tridesetak hiljada konvertibilnih maraka, a dugujem oko deset... Svoja potraživanja nikako ne uspijevam naplatiti, a sa mojim povjeriocima još je teže: zovu me, proganjaju, prozivaju, prijete... Naravno da ih ne interesuje to što ja svoje novce ne mogu da nadoknadim jer bih istog trena platio sve svoje dugove, po potrebi i sa kamatnom naknadom...
Mislim da nisam nepošten, a ispao sam najnepošteniji. Mislim da nisam bezobziran, a ispao sam kradljivac. Držim da sam se istinski trudio kako da u svakom pravcu ispoštujem "fair play", a nazivaju me prevarantom, nesposobnjakovićem, gubitnikom i budalom. Naravno, kada te drugi smatraju takvim onda je nebitno šta misliš o sebi i cijeli jedan povoljan svijet, kojeg si tako dugo i s pažnjom stvarao, ruši se kao pješčana kula na vjetru, bez oslonca i zdrave temeljnosti, ruši se naprasno, naizgled nepovratno...