DOBA BESKORISNIH UMNJAKA

About the book DOBA BESKORISNIH UMNJAKA

U trećoj knjizi pjesama Doba beskorisnih umnjaka Josip Čekolj potvrđuje se kao jedan od najvažnijih mladih pjesničkih glasova na prostoru hrvatskoga jezika. U tri pomno složena ciklusa gradi pjesme u osebujnoj intertekstualnoj i metatekstualnoj igri. Koristi se različitim idiomima, suprotstavlja  književne i izvanknjiževne sadržaje, služi se motivima iz popularne i tradicijske kulture, ukazujući i upozoravajući na njihovu inherentnu literarnost. Krećući se urbanim krajolicima sadašnjosti, lirski subjekt nadilazi partikularnost osobne situacije i pretvara se u glas svoje generacije.  

Ova je knjiga poetski otisak stvarnosti, kao u glini, koji propituje položaj umjetnika i ulogu umjetnosti u svijetu opterećenom dubokom krizom – svijetu suočenom, među ostalim, s ekološkom i nuklearnom prijetnjom. Lirski junak često se «obraća» poeziji kao nečemu što je tome svijetu nepotrebno, ali joj time zapravo daje na važnosti (svi oni lijepi bogati ljudi više su voljeli moje tijelo nego stihove; ti me pitaš čemu čitam i pišem / kad će uskoro sve to umjesto nas / obavljati roboti; ovo je mutava i nesposobna pjesma; izdajnici nasilnici lažljivci kradljivci / pripremite se jer stiže / pjesnik-osvetnik; od djece sam pokušao ponovno naučiti / što je poezija, tko su pjesnici, čemu služe itd.).

U Dobu beskorisnih umnjaka ovaj mladi glas oslobađa se (tuđih) kulturoloških očekivanja, pa čak i zahtjeva tradicionalne literarnosti, ukida svaku autocenzuru i osvaja nov prostor slobode, afirmirajući iznova i samu poeziju kao uporište, otpor, emociju.