EUROPSKA STRAST ZA GENOCIDOM

About the book EUROPSKA STRAST ZA GENOCIDOM

Bensoussanovo djelo Europska strast za genocidom – povijest genocidnih ideja i djela govori o Europi kao golemoj ubojitoj napravi koja služi genocidnim ciljevima. Takva Europa, prema autoru, gradila se gotovo dvije tisuće godina i bila je uperena protiv široke palete Drugih, među kojima svojom odbojnošću, kao i razmjernom brojnošću žrtava, prevladavaju Židovi.
    Autor analizira brojne događaje iz europske povijesti i traga za odgovorima zašto se mnogo toga iz povijesti prelijeva u sadašnjost; genocidnu strukturu on otkriva i u sadašnjosti, gdje je u latenciji. Struktura je uvijek ista, premda ovu potrebu za Drugim podmiruju i drugi, a ne samo Židovi.
     Knjiga je od iznimne važnosti jer se, kao što smatra Bensoussan, ljudi napajaju vjerovanjima prethodnih generacija pa je bitno napraviti svojevrsnu intelektualnu arheologiju užasa iz prethodnog stoljeća ne zbog toga da bismo si pripisali funkciju suca ili tužitelja, nego da bismo obavili onu zadaću koja bi trebala biti zadaćom svakog normalnog čovjeka.



Georges Bensoussan postavlja teška, ali povijesnofaktički bitna pitanja. Pita se primjerice tko su, u intelektualnom pogledu, bili arhitekti antisemitizma, tko su bili učitelji nacističkih liječnika, u kojem su se to kulturnom ambijentu oblikovale koncepcije masovnih ubojstava i istrebljenja itd. Ta su pitanja, smatra Bensoussan, važna jer se ljudi napajaju vjerovanjima prethodnih generacija pa stoga valja izvršiti svojevrsnu intelektualnu arheologiju užasa iz prethodnog stoljeća ne zbog toga da bismo si pripisali funkciju suca ili tužitelja već zbog toga da bismo obavili onu zadaću koja bi trebala biti zadaćom svakog normalnog čovjeka.
                                    Prof. dr. sc. Rade Kalanj

Autor uvjerljivo dokazuje da jedan te isti mehanizam uništava kako Židove (od masovnih progona u Španjolskoj do deportacija i likvidacija u konclogorima) tako i, s vrlo sličnim motivima, žene na lomačama i kolonizirane i porobljene prekomorske domorodačke narode.
                                     Prof. dr. sc. Vjeran Katunarić

Nakon izbijanja Prvoga rata ulogu Drugoga za Francuze preuzeli su Nijemci. Francuski liječnici i antropolozi počeli su istraživati vrstu Nijemac, pa su egzaktno utvrdili da govna te vrste smrde više od fekalija francuskih (nije šala). Židovima su Nijemci pripisali da uz to što smrde, mokre sjedeći, kao žene. Pokršteni Židovi, smatralo se u srednjem vijeku, prestaju smrdjeti. Navodim ovo kao primjer u kakvo ludilo mogu pasti narodi jednoga Descartesa, Molierea, Goethea, Schillera... Imaginarij, kaže Bensoussan, i znajmo o kakvom se stanju duha ovdje radi. Balkanski imaginarij nije, dakle, jedini, ako je to utjeha.
                                                Slobodan Šnajder