EUROPSKE REVOLUCIJE 1492-1992.

About the book EUROPSKE REVOLUCIJE 1492-1992.

Knjiga poznatog povjesničara Charlesa Tillyja bavi se poviješću revolucije u proteklih petsto godina, točnije od 1492. do 1992. godine. Tilly je u knjizi pokušao dati kratki prikaz svih revolucija koje su potresale Stari kontinent od kraja srednjeg vijeka, stavljajući, naravno, u središte svih revolucija Francusku revoluciju s kraja 18. stoljeća koja je direktno utjecla na stvaranje modernih liberalno-demokratskih i nacionalnih država, ali jednako tako i stvaranje komunističkog pokreta i socijalističkih država. Nova povijest Europe, a preko nje i ostalog svijeta, povijest je revolucija, odnosno bolje rečeno permanentnog sukoba Anciene Regimea (starog poretka) i novih, progresivnih snaga. (kgz)

Kada me je Jacques Le Goff zamolio da napišem knjigu o europskim revolucijama, prihvatio sam to s radošću. Upravo sam završio knjigu o europskim državama i esej o promjenljivom karakteru europskih revolucija: što bi moglo biti ugodnije i privlačnije od nastavljanja onoga prvoga i proširivanja ovoga drugoga rada? Rod Aya, Jack Goldstone, Michael Kimmel i James Rule nedavno su olakšali izvršenje ovoga zadatka objavivši važne kritike i sinteze literature o revoluciji, pobuni i odgovarajućim procesima. Ja, dakle, zamišljam taj posao kao nešto što podsjeća na studentski tečaj na kojem se može učiti o samom predmetu: opće teorije o revoluciji, stanje pitanja o glavnim europskim revolucijama, sumiranja događaja, provokativne usporedbe, eksperimentalni zaključci, sugestije za dalje istraživanje.

Plan je vrlo zavodljiv. Reći ću nešto jasno, bez skrupula i mistifikacija. Iako već trideset godina pišem o raznim revolucijama, povremeno zalazeći u konceptualizaciju revolucionarnih procesa, nikad nisam pokušao formulirati opću teoriju - ili opću povijest - revolucija. Uočio sam svoju nesposobnost da pišem ovu knjigu a da nisam ni pomislio što takve generalizacije uključuju. Rezultat je bio edukativan, ali ne i naročito ugodan. Završio sam tako što sam postao skeptičan prema svim pokušajima formuliranja jedinstvenih modela revolucije. Također nisam uspio utvrditi "granicu koja se ne smije prijeći", čije je identificiranje postalo urgentnije učvršćivanjem Europske zajednice 1992. i 1993.