EVANESCO

I čitanje i pisanje usamljenički su poslovi kojima se bavimo da ne bismo ostali sami. Ili barem da bismo osvijestili svoju samoću. Trebaju nam tuđa uzmicanja od svijeta da bismo mogli preživjeti vlastita. Trebaju nam knjige kao što je Evanesco. Ako ih već sami nismo kadri napisati, da se možemo prepustiti zavodljivoj igri uznemirujućeg prepoznavanja, da u junacima koji saldiraju svoja gubitništva i odustajanja možemo razabrati vlastita. 

Premda debitant, Valent Pavlić dovršen je pisac autentičnog glasa, izbrušena stila, tematski usredotočen. Kao što su njegovi likovi izglobljeni iz svijeta, tako je i on apartna pojava na našoj književnoj sceni, svoj i ničiji, bez poetičkih dugova, bez potrebe da ikome pripada, s još i manje želje da nam se dopada. Što se mene tiče, ne treba više natipkati ni jednoga slova da bi sačuvao povlašteno mjesto u mojoj knjižnici. No bilo bi upravo strašno kad njegove kronike nestajanja ne bi postale zalogom nastajanja jedne velike spisateljske karijere.

(Ivica Ivanišević)