HRVATSKA SIMULTANKA - PROSINAC SEDAMDESET I PRVE

About the book HRVATSKA SIMULTANKA - PROSINAC SEDAMDESET I PRVE

Milovan Baletić (r. 1930. u Zaostrogu, u. 2005. u Zagrebu) bio je u vrijeme sloma Hrvatskog proljeća, prosinac 1971., glavni urednik Vjesnika. Iz dana u dan je bilježio što se događa. Na osnovi tih bilježaka napisao je knjigu „Hrvatska simultanka“. Sve počinje onog dana kad su na vojvođanskom gazdinstvu Karađorđevo počeli razgovori Josipa Broza Tita, predsjednika Saveza komunista i šefa države, s hrvatskim državnim i partijskim čelnicima, kad je, dakle, počela sudbonosna simultanka koja će biti okončana 1. prosinca u zoru vajngulašem i porazom. Autor je sudionik dramatičnih zbivanja, koji u knjizi nastoji biti objektivan svjedok. U prosincu 71. smijenjen je s glavnouredničkog mjesta u Vjesniku.

Iz uvodne napomene Milovana Baletića:
„Postoji neko vrijeme u životu čovjeka koje mu se usiječe u pamćenje, trajno ga nosi sa sobom, vraća mu se u sjećanjima, o njemu razmišlja i dvoumi se, čita i istražuje ga... Od njega se ne može rastati, druguje s njim, ponosan je na njega i stidi ga se. Ono postaje dio noćnih mora i stalnih priča, dio njega samoga. To je vrijeme prijelomnih društvenih događanja i osobnih doživljaja. Protokom godina ono mu se sve više približava i otkriva kao sudbina.
Početkom sedamdesetih godina moj se život ukrižao s dinamičnim i dramatičnim zbivanjima u našoj sredini – Zagrebu i Hrvatskoj – kojima sam, obavljajući svoj posao, i nehotice postao usputni svjedok. U siječnju 1970. godine izabran sam za glavnog i odgovornog urednika dnevnika Vjesnik. Zbilo se to u vrijeme održavanja već znamenite X. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, kada je ispražnjeno mjesto prvog čovjeka u listu. (Samo nekoliko mjeseci ranije vratio sam se iz Londona s dužnosti stalnog dopisnika i na opći zahtjev kolega postao prvi u redakciji izabrani glavni urednik).
Taj sam posao radio nepune dvije godine, jer sam u prosincu 1971. podnio ostavku kada je – formalno na 23. sjednici CK SKH – došlo do likvidacije Hrvatskog proljeća i promjena u političkom vrhu Hrvatske. Tako su te dvije "povijesne sjednice" neposredno odredile granice vremena koje je i u mom političkom, profesionalnom, pa i privatnom životu sudbinsko i nezaobilazno.
U ovoj knjizi se govori u kronološkom slijedu samo o zadnjim danima tog burnog vremena – prosincu "71. – po lomovima i obratima dramatičnog "mjeseca dugog kao godine".“