HRVATSKI PETRARKIZAM

About the book HRVATSKI PETRARKIZAM

Dalmatinske komune oblikovane kao institucionalizirani elementi bizantinske vlasti na istočnoj obali Jadranskog mora tijekom srednjeg vijeka razvijat će se pod utjecajem dvaju odlučnih elemenata: s jedne strane to je prirodno domaće zaleđe i u njemu etnos sa svojim životom, svojim jezikom i običajima, a s druge strane politička situacija i politički čimbenici: poslije hrvatskih velikaških obitelji (npr. Šubići-Bribirski) i Arpadovića bit će to Mlečani, Mletačka Republika i Anžuvinci. Nazočnost Anžuvinaca iz Južne Italije imat će stanovitog utjecaja na kulturnu situaciju u Hrvatskoj u XIV. st., sve to posebno u vrijeme kad na prijestolje Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva dođe Ludovik (1340. - 1380.). Na hrvatske komune u Dalmaciji djelovat će utjecaji anžuvinski i mletački, ali će na sudbinu i život dalmatinskih gradova-komuna u prvom redu i najviše odlučno djelovati narodni - nacionalni temelj oblikovan u hrvatskom srednjovjekovlju, posebno onom glagoljaškom. Pomoglo je to i činjenici da su već početkom drugog tisućljeća dalmatinski gradovi - komune kroatizirani.
Puni razvoj dalmatinski gradovi-komune doživjet će u drugoj polovici XIV. i prvoj polovici XV. stoljeća; u XV. stoljeću trajat će svojevrsni period ekvilibrija - tranzicije, da bi u XVI. stoljeću dalmatinske komune, osim dakako Dubrovnika, počele osjetnije doživljavati postupnu ekonomsku dekadansu...