Show more Show less

743

IZABRANE PJESME

8,00
7,20
available
Binding Binding: soft
Year of issue Year of issue: 1999

About the book IZABRANE PJESME

Preveli sa grčkog Vesna Cvjetković Kurelec i Tonko Maroević

Izbor i pogovor Vesna Cvjetković Kurelec

“Krivo bi bilo, međutim, misliti da je Kavafis neka vrsta onodobnog razbarušenog Ginsberga. S jedne strane fin–du–sieclovski dekadent, Kavafis je bio miran građanin, činovnik gradskog vodovoda koji je cijeli život proveo u roditeljskom stanu kat iznad kupleraja. Bio je čovjek beskrajno opdan helenskoj klasici u kojoj je nalazio i moralnu potvrdu vlastitoj seksualnosti, ali i rezervoar motiva i tema. Njegov historicizam nema ništa s romantičarskim patriotskim busanjem i opjevavanjem bivše veličine. Kavafisa ne zanima klasična Atena ili zdrava, mlada homerska Grčka. Njega fascinira rodna Aleksandrija, grad Plotina, Ptolomeja, Kleopatre i Antonija. Zanima ga kultura kojoj je Aleksandrija simbol: prezrela, umorna, akademska, eruditska, na kraju svoga puta. Njegovi su likovi Antonije, Kleopatra, Ptolomejevići, Neron, Julijan Apostat, Darije, ali i bizantinski carevi i princeze, poglavito ni sa samoga kraja umirućeg grčkog carstva. Kavafis se zvao Filhelenom, Grčku je doživljavao kao duhovnu činjenicu, a ne teritorij, mrzio je nacionalizam, a u povijesti je umjesto okrijepe i sna o veličini nalazio zrcala svakodnevne gorčine i gubitništva, paradoksalne usude, primjer varljive slave i nestalne moći. Kako je jedan komunalni činovnik koji je čamio tamo, preko ruba Europe, mogao biti tako moderan, tako proročki i revolucionaran pjesnik? Na to je pitanje jedva moguće odgovoriti. Možemo se samo diviti Kavafisovoj fascinantnoj jasnoći i jednostavnosti.” (Jurica Pavičić, Slobodna Dalmacija)

“ŽUDNJE
Kao mrtvaci lijepi, starenja pošteđeni

što u grobnicu sjajnu plačuć ih zatvoriše,
s ružama pokraj glave i s jasminom uz noge –
takav je žudnji odjek, onih neostvarenih,
što prođoše, a da nam užitka noći mnoge
i jutra obasjana nikad ne ispuniše.”


Konstantin Kavafis jedan je od malobrojnih pjesnika suvremene Grčke koji su međunarodnu slavu stekli u vrijeme kada novogrčka književnost u zapadnoj i srednjoj Europi nije izazivala neku osobitu pozornost. Zahvaljujući prijevodima i komentarima E. M. Forstera, dvadesetih godina ovoga stoljeća Kavafis je postao poznatiji u Engleskoj kao glavni predstavnik tzv. aleksandrijske škole, a manje kao grčki pjesnik. Uzrok tomu ne leži samo u činjenici što je Kavafis pretežni dio svoga života proveo u rodnome gradu Aleksandriji, već ponajprije u njegovu opusu, koji nije imao ništa zajedničko s tadašnjim glavnim strujanjima u novogrčkoj poeziji. Naime, u vrijeme kada je Kavafis stvarao svoje djelo, u samoj je Grčkoj dominirala patetičko–retorička škola Kostisa Palamasa, izrazite nacionalne orijentacije. Teme koje su težile učvršćivanju nacionalne svijesti, velika ideja priključivanja matici Grčkoj vjekovnih grčkih ognjišta što su ih zauzeli Turci i ponovnog okupljanja svih Grka u jednu državu, Kavafisa nisu zanimale. Kavafisovo helenstvo jest helenstvo Grka dijaspore — i to Aleksandrije, grada bogate helenske prošlosti, koji ga je i usmjerio na helenizam, na svijet stvoren osvajanjima Aleksandra Velikog. Povijest toga prijelaznog doba, doba ispreplitanja kultura, naroda i religija, te mitski grad Aleksandrija, u kojemu su zajedno živjeli i Grci i Hebreji i pogani i kršćani, zauzimaju središnje mjesto u Kavafisovu opusu. Pjesnikov je historicizam bez iluzija, čitava poezija odiše ciničnim stavom prema politici i ironijom spram vječnih tema čovječanstva.

Kavafis aktualizira doba dinastije Ptolemejevića kako bi izrazio tragičnu bit ljudskog postojanja, osjećaj sveopćeg rasula i uzaludnosti ljudskog postojanja. Duša svete dekadencije i vodeći eremit Aleksandrije nazvao ga je Nikos Kazandzakis, dok su ga ostali Grci suvremenici upravo zbog te dekadencije osuđivali, uostalom kao i zbog homoseksualnih tema koje je nesputano obrađivao. Tek nakon bolnog iskustva maloazijske katastrofe, kada je u kasnom međuratnom razdoblju domoljubnu poeziju zamijenila ona pesimističkih tonova, poezija beznađa, apatije i traumatičnih ratnih iskustava, mogla se Kavafisova poezija prihvatiti u samoj Grčkoj. Od nekoć osuđivanog poeta, kojega su smatrali strancem i orijentalcem, postao je neiscrpan izvor sljedećim naraštajima novogrčkih pjesnika škrtim i jednostavnim izrazom, distanciranom i sugestivnom osjetljivošću, proznim i epigramskim izrazom, te estetskim perfekcionizmom, kakvim ga je definirao najeminentniji kavafolog, Edmund Kelley.

Rodio se u travnju 1863. godine kao deveto i posljednje dijete u uglednoj obitelji aleksandrijskih Grka, Petra i Hariklije Kavafis. Otac, koji se uspješno bavio trgovinom pšenice i pamuka, bio je među osnivačima grčke općine, a majka je vukla podrijetlo od carigradskih fanariota. () Kada mu je u sedmoj godini preminuo otac, obitelj se odselila u Liverpool i u London, gdje je pjesnik pohađao osnovnu i srednju školu, koju je i nastavio u grčkoj trgovačkoj školi — liceju Hermes u Aleksandriji 1879. g. Nakon velike gospodarske krize u Egiptu, te neuspješnih financijskih transakcija starije braće, bankrotira trgovačka kuća Kavafisovih. Pjesnik odrasta u oskudici i čestom mijenjanju mjesta boravka. Kada je tijekom političkih sukoba 1882. između Egipta i Engleske izgorjela obiteljska kuća, Kavafisova majka ponovno s djecom odlazi iz Aleksandrije, ovaj put svome ocu u Carigrad. O tom putovanju Kavafis je sastavio (izgubljeni) dnevnik. Od 1885, kada se vraća u Aleksandriju, pa sve do 1892, kada dobiva stalno zaposlenje kao tajnik u gradskom vodovodu, bavi se novinarstvom i pisanjem svojih pjesama. Čitav mu je život tekao ustaljenim ritmom: trideset je godina radio kao običan službenik jednolične administrativne poslove za istim pisaćim stolom, sa striktnim radnim vremenom, koje mu je barem, kao što je sam isticao, ostavljalo slobodna popodneva. Osim kratkih posjeta Parizu, Londonu i Ateni nije napuštao rodni grad. Posljednjih je 26 godina živio u Rue Lepsius, u stanu koji je, prema kazivanjima posjetilaca, bio kičasto opremljen obiteljskim relikvijama i uvijek neobično osvijetljen svjetiljkama i petrolejskim lampama. To obitavalište nije želio promijeniti ni kada je čitav kvart postao među sumnjivijima u gradu, te se na prvome katu udomila javna kuća. I sam je Kavafis objašnjavao kako ne želi ići drugamo kad mu je sve pri ruci: Gdje bih mogao bolje živjeti? Dolje je mjesto za potrebe tijela. Tamo je crkva koja oprašta grijehe. A malo dalje je bolnica gdje ćemo umrijeti. Umro je 1933. godine na dan svoga rođendana, od raka grla.

Za razliku od pjesnika matične Grčke, na koje je utjecala francuska, talijanska, pa i njemačka književnost, Kavafis je započeo stvarati pod neposrednim utjecajem engleske romantične škole, i općenito engleske tradicije, pogotovu djela Shakespearea i Oscara Wildea. Prve je pjesme i počeo pisati na engleskome (kao Constantin P. Cavafy) 1884. godine. No, služio se i francuskim, te je dobro upoznao Prousta, Baudelairea i Verlainea. Kavafisov se po obimu skroman opus, koji sadrži sveukupno 253 naslova, konvencionalno dijeli na filozofske, povijesne i erotske pjesme. Međutim, jedino 154 pjesme pisane u razdoblju od 1897. do 1932. godine, dakle od Zidina do U predgrađu Antiohije, priznaje sam autor, te one čine neupitan autorov kanon. Pjesnik se odrekao dvadeset i četiri pjesme nastale od 1886, pisane u romantičarsko–simbolističkom duhu, zajedno s još 75 pjesama koje su nastale kasnije.

Poezija je Kavafisu predstavljala način života, njegovo oplemenjivanje i osmišljavanje. Gajio je aristokratski i elitistički odnos prema svojim djelima. Težeći savršenstvu, bezbroj ih je puta prepravljao ili čak uništavao, sve dok ne bi postale željena verzija Nikada nije ponudio niti jedno svoje djelo na prodaju, a dvije male zbirke poezije, koje su objavljene za života, objavio je u vlastitoj nakladi. Kretao se u vrlo uskom, odabranom krugu prijatelja i obožavatelja, kojima je davao svoje pjesme na čitanje. Sam je pjesnik odredio 1911. kao godinu preokreta, kao razdjelnicu između vremena svoga naukovanja i zrelosti (iako je tada navršavao 48 godina). Ta je godina, međutim, označavala još mnogo toga: definitivno predavanje muzi — poeziji, postupno objelodanjivanje svojih erotskih sklonosti i početak stvaranja mitskoga grada, Aleksandrije.

Georgios Savidis, utvrdio je kako je ta godina značila promjenu u određivanju Kavafisove osobnosti: od darovitog esteta, koji je tražio samoga sebe, pretvorio se u osviještenog pjesnika, koji je točno znao kamo se kreće, koji su mu ciljevi i stvaralački put. Cijelo sljedeće desetljeće, počev od Bog napušta Antonija, prevladavaju pjesme o antičkoj Aleksandriji, koje evociraju sve ono što ju je pretvaralo u mitski grad i što je sve do arapskog osvajanja uspjelo nadživjeti i slavno ptolemejsko doba. Kavafijeva Aleksandrija nije samo grad bogate knjižnice, velebnih građevina, slavnih kraljeva, umjetnika i bogatih trgovaca, središte znanosti i poezije, već ponajprije grad prožet hedonizmom, erudicijom i predanošću ovozemaljskim užicima. To je grad prelijepih ljudi, pogotovu efeba, u kojemu su raznorodna erotska nagnuća ne samo podnošljiva već, štoviše, slavljena. U Kavafijevu Gradu hedonizam i umjetnost izražavaju aleksandrijski način života, u kojemu dominira grčki jezik kao spona svih mnogobrojnih rasa i vjera, koje su koegzistirale u toj najvećoj luci helenističkog i rimskog doba. Pjesmom Filhelen (1918) Kavafis širi aleksandrijski mit na velika prostranstva helenskog svijeta — na Malu Aziju, Siriju, Libiju, Judeju s drugim središtima poput Seleukije, Sidona, Bejruta i Antiohije, ali kojima Grad još uvijek ostaje uzor življenja.

Petnaest pjesama posvećeno je Siriji, i to trima kratkim razdobljima iz sirijske prošlosti — od bitke kod Magnezije (190. g. pr. Kr.) do vladavine Aleksandra Valasa (150–145. g. pr. Kr.), tijekom vladavine Julijana Apostata sredinom 4. st. posl. Kr. i u periodu prve polovine 5. stoljeća, kada se kršćanstvo testiralo povijesnim mijenama. Ta je regija značila za pjesnika novu mitsku zemlju, a Antiohija novi Grad. Suvremeni grčki kritičar Georgios Valetas utvrdio je kako je za Kavafisa Aleksandrija bila majka, a Antiohija ljubavnica; prva izvor mudrosti, a druga užitka. U kasnijim pjesmama nastalim od 1920. do 1927, uključena su i zbivanja u Bizantu (od 1078. do 1453.), dakle u doba dezintegracije i raspada golemoga carstva, a potom i vrijeme kraja slavne države–grada Sparte (od 220. do 200. g. pr. Kr.).

Protežući povijesnu nit kroz osamnaest stoljeća, Kavafis je prikazao sličice helenskoga ili heleniziranoga života, povezujući veliki novi helenski svijet, preko grčko–rimskih vremena i prodora kršćanstva, s godinama sumraka Bizanta i pada Konstantinopola. Kavafisa u tome velikom vremenskome luku ne zanimaju slavna razdoblja povijesti, već ona prijelazna, u kojima vladaju moralna i politička konfuzija i nesigurnost. Porazi, slomovi i krizna vremena inspiriraju Kavafisa, jer najbolje kroz njih može iskazati dramski napregnute sudbinske situacije. To su trenuci u kojima osjećaje uzaludnosti, pesimizma i fatalizma zamjenjuju osjećaji dostojanstva i ponosa, kada se neminovnost tyche pretvori u snagu glavnoga lika. Kavafis je uvijek na strani gubitnika ili izopćenika te iste povijesti, na strani onih koji su izmanipulirani političkim događanjima. Stoga i prikazuje politička i povijesna zbivanja i kroz privatnost, kroz osobne obiteljske događaje, što se reflektira i u ciklusu Antonija i Kleopatre.

Ciničan stav prema svim velikim povijesnim događanjima, Kavafis najbolje iskazuje ironijom, popraćenom tragičnom grimasom. U njegovoj poeziji nema radosnih nota. Prevladavaju ozbiljnost, težina i odmjerenost. Kavafis je najviše zaokupljen helenističkim i, pax romana, grčko–rimskim svijetom, kojega naročito određuje jer to je svijet u kojemu prepoznaje dekadenciju svoga fin de sicle–a i prvih desetljeća 20. stoljeća. Nepostojanje posebne domovine, uskog nacionalizma i obvezujuće tradicije, te sloboda komuniciranja i morala, pogotovu spolnog, sve je to korespondiralo s dobom helenizma.

Kavafis je bio žestoki protivnik nacionalnog čistunstva i sam je naglašavao kako on nije Helen–Grk, niti heleniziran, već helenski. () Grčku pjesnik nije razumijevao teritorijalno. Bio je više opčinjen grčko–helenskim duhom, koji se širio i utjecao i na druge narode (barbare), a uspio se sačuvati i za vrijeme bizantskog carstva. Svi ti barbari nastojali su se helenizirati, tj. postati uvjerljivim zaljubljenicima helenskih stvari (ili praviti se da to jesi) i biti ponosnim na pripadnost tome kulturnom krugu. E. M. Forster već je bio primijetio kako je rasna čistoća Kavafisu dosađivala i umarala ga, uostalom kao i politički idealizam, te da je civilizacija koju je najviše cijenio bila bastardna, tj. ona koja je nikla zahvaljujući miješanju, ali kojoj je pečat davao helenski duh i nadasve grčki jezik.

Grčko–helenski način života i Aleksandrija poistovjećeni su u autorovim pjesmama sa sposobnošću postizanja potpunog užitka i uživanja u lijepome. Život Kavafisovih likova odvija se u kreativnosti, učenju, eleganciji, luksuzu, umjetnosti, spektaklima, u obožavanju mladosti i ljepote. Motive umjetnosti i erosa Kavafis unosi i u suvremenu Aleksandriju, shvaćajući umjetnost kao oplemenjivanje i uzdizanje u imaginarni svijet, u svijet strasti i trenutne ekstaze, svijet svega latentnog i nerealiziranog što u čovjeku postoji. Poezija time postaje konačno i potpuno ispunjenje, a Kavafis se od pjesnika mudrosti pretvara u pjesnika nostalgije.

U svome erotskom ciklusu, Kavafis govori o ljubavnome susretu koji završava brzo i naglo i kojemu su najvažniji trenuci koji slijede, duga čežnja i zov sjećanja u samačkoj sobi. Od Palatinske antologije niti jedan pjesnik, čak ni Whitman ili Wilde, nije (sve do najnovijih vremena) tako nesputano izrazio zabranjena područja homoseksualnosti. Čisti užitak po Kavafisu namijenjen je samo odabranima, a ne običnim smrtnicima, jer se njihove sklonosti ne podvrgavaju zakonima prirode, i oni svoj život ne proživljavaju kao običan život, već kao umjetničko djelo.

Pjesnikov opus karakterizira i vrlo specifičan jezik, hibridna mješavina pučkoga i arhaiziranog grčkoga, koji otežava njegovo prenošenje na druge jezike. Kavafis je odrastao na pjesmama fanariotske škole, strane Solomosu i poeziji pisanoj na narodnom grčkom. Primjenjivao je posebnu dimotiki (a ne afirmirani narodni jezik poezije Palamasa i njegove škole) s idiomima i kolokvijalizmima Carigrada i Aleksandrije, ali i svojstvenu katarevusu (dakle arhaiziranu jezičnu varijantu, kompromisnu varijantu između novogrčkog i klasičnog grčkog). Pjesnikov se jezik temelji na pučkoj osnovici, a česta upotreba katarevuse više je odraz njegove težnje k proznom i realističnom elementu. I sam je naglašavao kako se ne želi u cijelosti odreći katarevuse, ali ni naslijeđenih riječi i oblika, pa ni neologizama iz starogrčkoga, jer oni pridonose obogaćivanju i uljepšavanju novogrčkoga. Kavafis se veoma zanimao za jezično pitanje (tj. pitanje izbora jezične norme između katarevuse i dimotiki), kao uostalom i svi grčki književnici 19. i 20. stoljeća. Često je isticao ulogu grčkoga jezika kao nositelja i čuvara helenske tradicije, te je znanstvenim marom istraživao leksički korpus svih perioda u povijesti tog jezika. Manje je poznata činjenica da je u jednu bilježnicu počeo skupljati sve relevantnije riječi za Rječnik neobičnih riječi i neologizama, koji je planirao objaviti. () Antipoetske i prozne elemente katarevuse Kavafis je isticao i u stihu. Služio se jambom (koji je najbliži proznome govoru), te i slobodnim stihom s nejednakosložnim slogom, a rimu je upotrebljavao kada bi pjesmi želio dati ironijski ton. Punktuacija pjesama, kao i njihov grafički izgled pokazuju minuciozno stvaranje i Kavafisovu brigu za svaki detalj.

Kao što rekosmo, recepcija Kavafisa u samoj je Grčkoj tekla sporo. Na njegovu je vrijednost upozorio Ksenopulos (1903. u časopisu Panatinea), ali je sve do 1920. bio gotovo nepoznat u Ateni. Osim toga, nije se ni sam Kavafis pretjerano trudio oko svoje afirmacije niti oko vlastite slave. Bio je to težak i spor proces, koji je išao preko inozemstva, kao što je to bilo i s recepcijom drugog svjetski poznatoga grčkog književnika Nikosa Kazandzakisa. E. M. Forster, koji je tijekom Prvoga svjetskog rata službovao u Aleksandriji, upoznao se s Kavafisovim pjesmama i samim autorom, te ih predstavio 1919. u časopisu Athenaeum, upozorivši i T. E. Lawrencea, Arnolda Toynbeea i T. S. Eliota na sveukupno Kavafisovo djelo.

U samoj Grčkoj predrasude su postojale ne samo zbog izbora tema nego i zbog jezika kojim je Kavafis pisao svoje pjesme: u vremenu kada su se najpoznatiji grčki književnici trudili oko potvrđivanja narodnoga jezika kao književnoga, odnosno kao standarda, Kavafisova mješavina dviju varijanti grčkoga doimala se vrlo tuđom. Gorljivi pobornici dimotikizma Janis Psiharis, Petros Vlastos i Fotos Politis, osuđivali su Kavafisovu katarevusu, ali ni katarevusijanci mu nisu opraštali izrazite pučke oblike. Najugledniji književni kritičar tog vremena i poznati književnik, Georgios Theotokas, osudio je Kavafisov defetizam, pjesnikovu negaciju života, teme koje su kontraproduktivne u vremenu kada domovinska dužnost nalaže podignuti naciju iz očaja, ohrabriti je, te joj pružiti nadu u bolju budućnost.

Dimitrios Glinos, veliki pedagog i jedan od avangardnijih kritičara, osuđivao je također Kavafisov negativni formalizam i elitizam, a predstavnici socijalističkog realizma posebno su osuđivali način pisanja i teme pjesama. Marksist Ioanis Kordatos čudio se lijevo orijentiranim intelektualcima koji su se divili Kavafisu, tvrdeći da pjesnik piše protivno svim estetskim mjerilima, te da će jednoga dana biti sasvim zaboravljen.

Tek, kao što smo spomenuli, sredinom tridesetih godina, kada se posljedice maloazijske katastrofe pretvaraju u atmosferu razočaranja i sloma svih ideala, pjesme mu se čitaju i komentiraju. Književnici Nove atenske škole i generacije tridesetih počinju prepoznavati u Kavafisovu pjesništvu i svoje dileme. Autorov skepticizam i ironija zadivljuju kritičare, Telos Agras (1921) drži u Ateni predavanje o pjesniku, te sljedeće godine piše opširan članak kojim ga afirmira u službenim krugovima, ističući pjesnikovu averziju prema svakoj religiji. Časopis Nova umjetnost 1924. čitav broj posvećuje Kavafisu, Alkis Trilos (1925) pozitivno gleda na Kavafisovu vjeru u negaciju, a E. P. Papanutsos pohvalno govori o Kavafisovom didaktizmu i dramatskom naboju pjesama. Pjesnik čak 1926. godine dobiva i državno odlikovanje Feniks, ali koje dijeli s jednom češkom plesačicom

Bilo je i različitih viđenja Kavafijeva opusa. Kavafisov poznanik i kritičar iz Aleksandrije, Timos Malanos, interpretirao je sve pjesme kroz prizmu autorovih erotskih sklonosti te psihološke i socijalne izolacije koje one prouzrokuju, a jednako je tako poznati književnik, romanopisac Stratis Tsirkas, jednostrano i nategnuto obradio pjesme u odnosu na povijesna zbivanja u Egiptu i sva događanja vezana uz tamošnje Grke, prepoznavši u njima antiimperijalistički defetizam, dok je Nasos Vagenas, najistaknutiji suvremeni grčki književni kritičar uspješno obradio ironiju u Kavafisovim pjesmama. Georgios Seferis priznao je i sam kako je kasno otkrio pjesnika, definirajući Kavafisovo pjesništvo kao djelo u razvitku. Od mnogobrojnih osvrta najrelevantnija mu je komparativna studija Kavafisa i T. S. Eliota i analiza zajedničkih tema koje su obrađivali. Danas je dakako, uz nobelovce G. Seferisa i Odiseasa Elitisa, Konstantin Kavafis afirmiran u Grčkoj i u inozemstvu kao klasik suvremene grčke poezije.

Publisher/s
Binding
soft
Year of issue
1999
Number of pages
151
Format
20 x 15 cm

Bestsellers from same category

FAQ

Payment methods

There are four ways to purchase selected titles:

  1. Credit card - this form of purchase is subject to all standard protection procedures prescribed by law, where Superknjižara d.o.o. guarantees the security of the data used in the purchase process. The data authorization process takes place within the T-Com Pay Way system with a secure SSL security protocol with 128-bit data encryption. Payment is made only when the order is ready for delivery, and the customer is notified by e-mail of each step in the processing.
  2. Cash on delivery - this form of payment means that the ordered items are paid for when you pick up the shipment. For the time being, this form of payment is possible only in the territory of the Republic of Croatia.
  3. By bank transfer - payment to the account - we recommend bank transfer payment to all legal entities that need an R1 account. By choosing this method of payment, the customer will receive a pro forma invoice (by fax or e-mail) after ordering the requested product, and Superknjižara will send him the shipment and R1 invoice after the payment is registered. Payment to the account is recommended to private persons who, after receiving the order, receive an e-mail with an offer for payment (e-banking, payment in the bank, post office, etc.). This method of payment can also be used by people ordering from abroad.
  4. Cash - this form of payment is only available when a delivery option in one of our bookstores is chosen as the delivery option.
Delivery methods

Delivery methods are divided into two basic categories:

  1. Send the shipment to the desired address.
     
    • Delivery by a delivery service that covers most of Croatia. For a small part of the Croatian territory that is not covered by the delivery service (some islands), the services of the Croatian Post are used (costs for this type of delivery are 22 kn for orders up to 200 kuna, 25 kn for orders up to 500 kuna, and for orders over 500 kuna delivery is free in Croatia).
       
  2. Pick up the shipment in one of our bookstores, without delivery costs (only for orders from Croatia). This form of delivery is also the fastest, because the offer of our online bookstore products is also physically available in the Zagreb bookstore on Roosevelt Square (Savska). Ordered items can be picked up (after the customer receives an e-mail notification of delivery) in the following bookstores:
     
    • Superknjižara, Rooseveltov trg 4 (across from the Mimara Museum - the building of the Journalists' House), 10000 Zagreb (working hours from 9 am to 6 pm on weekdays phone 01 4875-735, e-mail: superknjizara@superknjizara.hr
    • Znanje Bookshop, Gajeva 1, 10000 Zagreb, phone: 01 5577 953, Working hours: Mon-Fri 08:00-21:00; Sat 9:00-20:00. bookshop@znanje.hr
    • Znanje Zadar, Sveti Donat, Knezova Šubića Bribirskih 11, 23000 Zadar, phone: 023 254 518, Working hours: Mon-Sat 08:00 - 20:00 zadar@znanje.hr
    • Znanje Varaždin - Lumini center, Ulica grada Lipika 15, Donji Kneginec, 42204 Turčin, phone: 042 555 002, Working hours: Mon-Sun 09:00 - 21:00 lumini@znanje.hr
    • Znanje Split - Miroslav Krleža, Kraj Sv. Marije 1, 21000 Split, phone: 021 271 714, Working hours: Mon-Sat 08:00 - 20:00 split@znanje.hr
    • Znanje Slavonski Brod, Trg pobjede 28, 35000 Slavonski Brod, phone: 035 295 258, Working hours: Mon-Fri 08: 00-20:00; Sat 08:00-14:00 brod@znanje.hr
    • Znanje Rijeka, Užarska 1, 51000 Rijeka, phone: 051 582 091, Working hours: Mon-Sat 08:00 - 20:00 rijeka@znanje.hr
    • Znanje Pula, Giardini no. 4, 52100 Pula, phone: 052 354 650, Working hours: Mon-Fri 08:00-20:00; Sat 08:00-14:00 pula@znanje.hr

       

Registration and forgotten password

To purchase on the website SUPERKNJIŽARA it is necessary to register and create an account and enter basic data. Registration can be done before or during the ordering process. After selecting the Registration field, a form opens in which it is necessary to fill in the basic data. The customer chooses the password with which to access the user account. After filling in the required data, it is necessary to confirm the entries by clicking on the Finish registration field. The created user account remains registered in the system and is accessed by a combination of e-mail address and password.


In case the customer forgets the password, it is enough to send an e-mail by clicking on the link Forgotten password? We will send you a new password to access the data - you can change it later because automatically created passwords are not easily 'remembered'. In short, after creating an account, for each further purchase in the Superknjižara system, only an e-mail address and password are required.

Newsletter subscription

When registering, users can choose the option of receiving a newsletter, a regular Superknjižara service that informs you about new titles in the offer and special promotions. The service can be easily canceled at any time by sending an e-mail to our customer service.

Search

Our offer can be searched based on two basic principles:

  1. Search using a search engine so that at the beginning of typing the desired term in the field of the search engine in the drop-down menu, the results that can be selected or by typing the entire term and selecting the field Search
  2. You can search for books without using a search engine, by searching certain topic areas (left menu) and new and best-selling titles (top menu). In the left menu, it is possible to select the desired area, and clicking on one of the main areas expands the number of options with sub-areas. After selecting the desired area, the items are listed, and it is possible to use an additional search engine that sorts the selected area by year of publication, from oldest to newest and vice versa, and by price and title.
  3. New titles can be searched by clicking on the All new editions field.
Customer complaints

In accordance with Art. 10 of the Consumer Protection Act, the Seller allows all Buyers to send their complaints by mail to the address of the Seller Superknjižara d.o.o. 10 000 Zagreb, Rooseveltov trg 4, ie by e-mail to the Seller's e-mail address superknjizara@superknjizara.hr, and the Seller will notify the Buyer of the received complaint. The Seller will respond to all comments and objections no later than 15 days from the date of receipt of the objection. In order for the Seller to acknowledge receipt of the written complaint in accordance with Article 10, paragraph 5 of the Consumer Protection Act, and then respond to it, the Buyer must provide the correct information for receiving it.

Conversion statement

For users outside Croatia - Payment is always made in Croatian Kuna.

The amount that will be charged to your credit card is obtained by converting the Croatian Kuna into your currency according to the current exchange rate list of the Croatian National Bank. When you are charged, the amount is converted into your currency according to the exchange rate of the home credit card with which you paid.

As a result of currency conversion, there may be a small difference in price from that indicated on our website.