JOSIP VANIŠTA: UKIDANJE RETROSPEKTIVE

About the book JOSIP VANIŠTA: UKIDANJE RETROSPEKTIVE

Naslov knjige, UKIDANJE RETROSPEKTIVE, referira se ponajprije na naslov Vaniština objekta-stola „Ukidanje perspektive“, koji se lako može protegnuti i na druge njegove radove, osobito crteže. Odnosi se istodobno i na Vaništino simboličko ukidanje vremenske i prostorne perspektive, pa time i retrospektive kao općeprihvaćenog medija predstavljanja umjetničkih opusa. U težnji za jednostavnijim slikanjem, u težnji da se „učini malo. ne piše suviše. ne čini previše...“ Vaništa je dosegnuo stupanj kondenziranog vremena bez perspektive, bez protjecanja, bez pogleda unaprijed i bez pogleda unazad, kako bi u njega konačno mogla stupiti praznina.
 
Jedinstvena publikacija svojevrsna je „knjiga umjetnika“ u kojoj je predstavljen jedinstveni rukopis Josipa Vanište, crtača, slikara, pisca... Bljeskoviti uvidi, fragmentarnost, oštrina pogleda, fokusiranje jednog naizgled nebitnog detalja, podjednako su prisutni u crtežu, slici, literarnom zapisu ili kronici. Vaništa je minimalist i u svojoj memoaristici i u portretima i u crtežu krajolika.
 
Na 340 stranica, sa stotinjak ilustracija, tekstovi su domaćih i inozemnih likovnih i književnih kritičara, povjesničara umjetnosti, pisaca, redatelja, kustosa, umjetnika, filozofa, arhitekata, među kojima su Dunja Blažević, Ješa Denegri, Ivan Čižmek, Marija Gattin, Slavko Goldstein, Marko Grčić, Boris Groys, Radmila Iva Janković, Miljenko Jergović, Stanko Lasić, Tonko Maroević, Matko Meštrović, Georgije Paro, Christian Rattemeyer, Ljerka Schiffler, Đuro Seder, Branka Stipančić, Žarko Vijatović, Igor Zidić i Nada Beroš.