KEGYELMES MELTOSAGOS, ES FO TISZTELENDO ALAGOVICH SANDOR

About the book KEGYELMES MELTOSAGOS, ES FO TISZTELENDO ALAGOVICH SANDOR

Josip Marić, prethodnik ilirizma krajem 20-ih godina 19. stoljeća, potom
jedan od najbližih Gajevih suradnika.

Domišljati dvadesettrogodišnji Josip Marić, koji je tijekom školovanja i boravka u Segedinu
i Subotici (1818.–1830.) dobro savladao latinski, njemački i mađarski jezik, prigodom
susreta s biskupom u proljeće 1830. pročitao je već unaprijed pripremljenu pjesmu u njegovu
čast, koju je napisao na mađarskom jeziku,12 i koja je nakon biskupove pohvale iste
godine tiskana. O tom zanimljivom događaju Tomić piše: »Da mu taj korak sigurnije
uspije spjeva on magjarskim jezikom pjesmu u slavu Alagoviću, držeći da će tim biskupu
kao rodjenu tobož Magjaru vanredno ugoditi. Što je smislio to je i učinio. Ode u biskupov
dvor, gdje ga puste pred biskupa. Marić oslovi biskupa latinski i umoli ga, da bude primljen
u sjemenište, pa mu na koncu pozdravne ovacije predade magjarsku svoju pjesmu.
Biskupu se svidjeo taj originalni mladićev postupak. Pjesma ne bijaše loša, a čini se, da se
je biskupu svidjela. Ako si ju sam spjevao, reče biskup na pol ozbiljno na pol u šali, onda
ima u tebe dara. Hvala ti! Nu reci mi sada nisi li imao nikoga koji bi te meni preporučio.
Ti znaš, da je danas velika navala mladića u seminarije. Nemam nikoga Vaša ekselencija!
Odgovori otvoreno mladi Marić. Ja sam sirota bez otca i matere, pa se nadam da me to
najviše preporuča visokoj Vašoj milosti. Biskupa osvoji taj iskreni odgovor smionoga ducmastog
mladića. Fides tua te salvum faciet reče mu. Ja te primam u sjemenište ... Tako je
Marić postigao sam sobom nešto, što mnogi ni uz velike protekcije nisu mogli postići.