KIDIPIN GLAS ILI HRVATSKO ŽENSKO PJESNIŠTVO
About the book KIDIPIN GLAS ILI HRVATSKO ŽENSKO PJESNIŠTVO
Studija Sanjina Sorela "Kidipin glas" u svojoj je osnovi povijest rodnoga pjesništva od renesanse pa do danas. Od početnoga položaja kada su pjesnikinje (Cvijeta Zuzorić) reprezentirane pa do trenutka njihova intenzivnija ulaska u poredak diskurza proći će koje stoljeće. Druga polovica XIX. stoljeća bit će inicijalno bitna, no zapravo društveno-kulturološka, književna vidljivost počet će se događati tek prvih godina stoljeća rata.
Temeljna teza studije jest objasniti procese dobivanja glasa, javne prisutnosti – što znači, u književnome smislu, objavljivanja knjiga. U početku glas je diskretan, jedva vidljiv i predvidljiv – impresionistički, kada poziciju subjekta određuju emotivne funkcije. Postupno, što je glas prisutniji, poetička se raznolikost ženskoga pjesništva usložnjava. Tijekom samo jednog stoljeća pjesnikinje su "usvojile" pjesničko znanje/iskustvo, zadržavši autentičnost koje je patrijarhalni poredak prisvajao još od začinjavaca. Stoga je studija ujedno, najvećim dijelom teorijski fundirana u feminističkoj literaturi, kritici patrijarhalnoga diskurza, ali ne samo njega budući da se i feminizam pokazao, kada je riječ o povijestima književnosti (rodnim), nedostatan.
Detektirajući probleme (primjerice esencijalizam, odnos prema prirodi, funkcija majke itd.), analizirajući genezu, međusobnu uvjetovanost, pa i baveći se pojedinim analizama autopoetika Sorel uopće ne inzistira na smještanje ženskoga pjesništva u ili pored muškoga, nego upravo suprotno – pokazuje rodni autonomni razvoj i međusobnu komplementarnost. Zašto? Iz razloga što je prvo potrebno uspostaviti topose, paradigme istoga, a da bi se kasnije prevrednovalo i u ne baš beznačajnom dijelu redefinirao čitav korpus suvremenoga hrvatskoga pjesništva, bez rodnih diferencijacija, ali sa sviješću o razlikama, od kojih je najvažnija ona u vezi geneze.
Kako je riječ o studiji koja svojom temom po prvi put u hrvatskoj znanosti o književnosti usustavljuje i pronalazi zajedničke nazivnike jednog u velikoj mjeri isključenoga glasa ona vjerojatno ima kadšto i krivih teza, pa i zaključaka (a koje bi to bile prave?), no vrijednost joj je i u tome što mjestimice i polemički, posredno, demaskira različite ideološke književnopovijesne i teorijske "predstraže reakcionarnih misli". Također, na jednome mjestu objedinjuje književnokritički korpus što će potencijalnim istraživačima rodno obilježenoga pjesništva biti od velike pomoći.
Knjiga sadrži bogati popratni bibliografski aparat s obiljem korisnih referenci za svakoga čitatelja, a posebno važnih istraživačima, profesorima, nastavnicima, studentima.