KNJIŽEVNI MINIMALIZAM

About the book KNJIŽEVNI MINIMALIZAM

Književni minimalizam – shvaćen kao istraživačka tema – proistječe iz začudne činjenice da dvije ili tri riječi mogu tvoriti potpun umjetnički tekst, koji svojim smisaonim i strukturnim učincima nadahnjuje i provocira kao bilo koja velika književna forma. Minimalizam do krajnosti ogoljuje pitanja koja se i inače nameću književnoj teoriji, stilistici, teoriji teksta, filozofiji jezika: Kako jezik modelira svijet? Po čemu se razlikuje jezik u književnome od jezika u neknjiževnome djelu? Postoji li minimum gradbenih elemenata koji je nužan da bi se verbalna struktura percipirala kao dovršen tekst? Mogu li dvije riječi graditi tekst? Kakav je odnos između riječi, rečenice, teksta i jezika? Također se nameće problem žanrovskoga usustavljivanja minimalističkih govornih žanrova – kako umjetničkih tako i neumjetničkih. Taj kompleks pitanja nameće potrebu da se opišu i osvijetle semantički, strukturni i funkcionalni mehanizmi malih odnosno najmanjih jezičnih i jezičnoumjetničkih oblika.

Postavljanjem i rasvjetljivanjem tih osnovnih pitanja bavi se prvi dio knjige (Teorijski problemi književnoga minimalizma). Provodna nit triju rasprava koje su uključene u tu dionicu knjige – "Mali i najmanji govorni oblici", "Maksimum minimuma (Minimalistički jezičnoumjetnički tekst" i "Dvorječje (Dvije riječi kao tekst)" – jest postavka da minimalnu strukturu jezične umjetnine čine dvije riječi. Kroz prizmu te pretpostavke razmatraju se gore naznačena problemska polja.

Drugi dio knjige čini osam poglavlja koja se bave analizom pojedinih minimalističkih žanrova – od vica (kojemu je posvećena najveća pozornost) i grafita preko bećarca, psovke i paradoksa do poslovice. Pritom analiza nije usmjerena samo na unutarnje mehanizme tih struktura, nego se u obzir uzima i njihovo funkcioniranje u širem kontekstu kulture.

Treći dio Književnoga minimalizma čini devet minieseja koji su posvećeni različitim temama (Gundinci, glas, iluzija, kuća, mali oglasnik, negacija, polemika, sat, teoretičar), a glavna im je namjera da oprimjere praksu književnominimalističkoga pisanja.