- Homepage
- literature
- prose
- other novels
- KUĆA DUHOVA
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records
About the book KUĆA DUHOVA
Zbirka kratkih priča Virginije Woolf u prijevodu Sanje Lovrenčić.
Vjetar huji uz drvored. Stabla se saginju i svijaju na ovu i na onu stranu. Mjesečeve zrake divlje pljuskaju i prolijevaju se u kiši. No zraka svjetiljke pada ravno kroz prozor. Svijeća gori uspravno i mirno. Lutajući kućom, otvarajući prozore, šapćući da nas ne probudi, sablasni par traži svoju radost.
„Tu smo spavali“, kaže ona. A on dodaje, „Bezbrojni poljupci.“ „Buđenje ujutro – “ „Srebro između stabala – “ „Gore – “ „U vrtu – “ „Kad bi došlo ljeto – “ „Zimi snježno doba – “ Vrata se zatvaraju negdje u daljini, lupajući blago poput otkucaja srca.
Bliže prilaze; zastaju na vratima. Vjetar se smiruje, kiša skliže srebro niz staklo. Naše oči se zamračuju; ne čujemo korake pokraj sebe, ne vidimo gospu kako širi svoj sablasni ogrtač. Njegove ruke zakriljuju svjetiljku. „Gledaj,“ on diše. „Čvrsto usnuli. Ljubav na njihovim usnama.“
Naginju se, držeći svoju srebrnu svjetiljku nad nama, gledaju dugo i duboko. Dugo zastaju. Vjetar nasrće pravocrtno; plamen se malo savija. Divlje zrake mjesečine probijaju i pod i zid, sastaju i se ostavljaju mrlje na pognutim licima; zamišljenim licima; licima koja ispituju spavače i traže njihovu skrivenu radost.
„Sigurno je, sigurno, sigurno“, ponosno kuca srce kuće. „Duge godine – “ uzdiše on. „Opet si me našla.“ „Ovdje“, mrmori ona, „spavajući; čitajući u vrtu; smijući se, kotrljajući jabuke na tavanu. Ovdje smo ostavili svoje blago – “ Naginju se, njihovo svjetlo podiže kapke s mojih očiju. „Sigurno je, sigurno, sigurno“, divlje otkucava bilo kuće. Budeći se vičem „Oh, zar je to vaše zakopano blago? Svjetlost u srcu.“