- Homepage
- social sciences
- philosophy
- LAKANOVSKI SUBJEKT - Između jezika i jouissance
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records
About the book LAKANOVSKI SUBJEKT - Između jezika i jouissance
Bruce Fink lakanovski je psihoanalitičar-praktičar, analitički supervizor i profesor psihologije na Sveučilištu Duquesne u Pittsburghu, u Pennsylvaniji. Član je pariške École de la Cause freudienne, ustanove koju je osnovao Lacan. Doktorirao je na Odsjeku za psihoanalizu Sveučilišta Paris VIII (Saint-Denis). Osim ove, autor je još triju knjiga o Lacanu: A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis: Theory and Technique (1997), Lacan to the Letter: Reading Écrits Closely (2004), te Fundamentals of Psychoanalytic Technique: A Lacanian Approach for Practitioners (2007).
“Subjektivnost se često smatrala inkompatibilnom ideji strukture, čak i onda kada je strukturalizam bio živ i zdrav. Izgledalo je da struktura isključuje samu mogućnost egzistencije subjekta, a ustvrđivanje subjektivnosti je izgleda potkopavalo strukturalističku poziciju. Čini se da je s pojavom ‘poststrukturalizma’ iz mode izašao i sam pojam subjektivnosti, a Lacan je jedan od nekolicine suvremenih mislilaca, koji je njegovoj razradi posvetio znatan trud.
Lacan, kojega su neki nazvali ‘strukturalistom’, a drugi ‘poststrukturalistom’, zadržava i u rigoroznom teorijskom okviru brani oba pojma – strukturu i subjekt. Međutim, budući da subjekt lišava toliko mnogo značajki koje mu se obično pripisuju u zapadnoj misli, te da neumorno izlaže rad strukture u psihoanalitičkim i književnim kontekstima, nije uvijek lako vidjeti koja je uloga u Lacanovu djelu ostavljena subjektu. Za čitatelja Lacanovih tekstova poteškoća se sastoji u tome što njegov pokušaj izoliranja subjekta, u različitim fazama njegova učenja, dobiva mnogo različitih oblika, a ne stapaju se svi u neku lako prepoznatljivu koncepciju subjektivnosti.”