- Homepage
- literature
- prose
- other prose
- LEGENDA O SVETOM PIJANCU
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

About the book LEGENDA O SVETOM PIJANCU
“U Legendi o svetom pijancu nema, pak, govora o mogućnosti suživljavanja s junakom pripovijesti. Činjenica da se čudo događa na početku, i da je to čudo više materijalne nego duhovne ili osjećajne naravi (junak iznenada dobije veću svotu novca) čine to djelo svjetonazorski znatno relativističkijim od romana Job. Dok u tom djelu čudo, koje je jedno i jedino te dugo iščekivano, zaista djeluje kao takvo, ovdje se to čudo ponavlja nekoliko puta, tako da smo svaki put sve svjesniji njegove relativnosti. U Bilješci o piscu prevoditelj spominje Hermanna Kestena i njegovu analizu novele. Kesten govori o Legendi kao parodiji ne samo čuda u vjerskom značenju te riječi nego i čuda u svakodnevnom značenju. Pritom, on navodi kako to čudo biva tijekom priče neprestance degradirano i moralno prokazano te da sukladno tome kvari karakter onoga kome se događa. Naposljetku, on u nepopravljivosti junaka i njegovu rajskom prkosu nalazi izraz autorove antireligioznosti, zaključujući kako u izgubljena čovjeka čudo može izazvati potpuni slom. Premda bi ta analiza mogla navesti i na zaključak kako je djelo svojevrsna obrana ateizma, takav bi zaključak bio pogrešan.” (Vijenac)
“I dobro odjeveni gospodin nestao je u pomrčini. On je zapravo doživio čudo obraćenja te odlučio da prihvati život najbjednijih. I zbog toga je stanovao pod mostom.
Ali što se drugoga tiče, taj je bio pijanac, upravo teška pijanica. Zvao se Andreas. I živio je od slučajeva kao mnogi pijanci. Davno je to bilo, kad je posjedovao dvije stotine franaka. I možda baš zbog toga, što je bilo tako davno, izvadio je pri jadnom sjaju jedne od rijetkih svjetiljaka pod jednim od mostova komadić papira i komadičak olovke i zapisao si adresu male Svete Tereze i svotu od dvije stotine franaka što ju joj je od ovog trenutka dugovao. Potom se stade uspinjati jednima od stepenica što s obale Seine vode na kej. Znao je da se tamo negdje nalazi gostionica. I on uđe u tu gostionicu, u kojoj stade obilno jesti i piti te potroši dosta novaca i ponese sa sobom još jednu bocu, za noć, koju je namjeravao provesti pod mostom, kao i obično. Da, još je izvukao i jedne novine iz korpe za otpatke. Ali ne zato, da bi ih čitao, nego da bi se njima pokrio. Jer novine drže toplinu, kao što je to poznato svim beskućnicima.”