LICA - Alternativna povijest moderne umjetnosti

About the book LICA - Alternativna povijest moderne umjetnosti

Povijest umjetnosti obično se promatra kao povijest stilova. Stvara se lanac, sustav, kontinuitet koji pokazuje kako su se kroz različita vremena tumačile neke ideje, stvarali obrasci pomoću kojih su se te ideje mogle predočiti. Od druge polovice 19. stoljeća nastaje umjetnost koja se opirala ulančavanju, koja je svim silama nastojala pokazati kako vlastito vrijeme živi punim intenzitetom i nastoji ga izraziti ne oslanjajući se toliko na iskustva prethodnika. Ona koheziona snaga koja je povezivala različite umjetničke osobnosti u kategoriju koju se obično naziva stilom, postala je sve labavijom, sve transparentnijom. Stoljeće i pol koje bi okvirno bilo pozornicom na kojoj su se često javljali krajnje originalni individualni jezici, pokazalo se ne samo prevrtljivim, kontradiktornim, već i iznimno bogatim invencijama na svim područjima. Te su se invencije smjenjivale sve ubrzanijim ritmom, pa govoriti o nekom jedinstvu, o zajedničkoj poetici, bilo bi zaista vrlo smjelo. Isto tako stvarati povijest umjetničkih događanja koja su nastajala u tome vremenu ne samo da bi bilo teško, nego i nemoguće. Izmrvljena, krajnje fragmentirana povijest moderne umjetnosti više naliči nekoj kronici, nego onoj povijesti umjetnosti koju poznajemo iz starijih razdoblja. Kratkotrajne umjetničke avanture i eksperimenti, kojima se nastojala takva kronologija učiniti preglednijom i jasnijom, doživljavaju kasnije revizije, pa i vrlo radikalne. Drugim riječima dinamika koja karakterizira umjetničku praksu i proizvodnju, karakterizira i disciplinu koju zovemo poviješću umjetnosti. Neke relativno jasne poetike, koje su stvarale pravce, dakle ne stilove, također podliježu reviziji. O futurizmu jedva da je moguće govoriti kao o jedinstvenoj poetici, baš kao i dadi i nadrealizmu.....