LJUDSKA PRIRODA I NOVA EPOHA

About the book LJUDSKA PRIRODA I NOVA EPOHA

Glavna je tema ovog rada proces prelamanja svjetsko-povijesnih epoha koji se u suvremenim prilikama po prvi puta odvija pod vidom otvorene mogućnosti „prijeloma“ unutar ljudske prirode. Naime, napredak tehnike i shvaćanje znanja kao moći omogućilo je čovjeku mijenjanje vlastite prirode. U tom se smislu, reaktualiziranjem pitanja o biti ljudske prirode i biti tehnike pokušalo pridonijeti suvremenoj raspravi o uporabi tehnike u svrhu nadilaženja ljudskih bioloških ograničenja. Naglašavanjem drugačijih, a također prisutnih, promišljanja koja uključuju znanstvene, ali i neznanstvene perspektive, ponuđena je alternativa redukcionističkom pristupu svijetu i čovjeku, što je potenciralo pitanje ulaska u novu epohu u kojoj su temeljni elementi drugačije strukturirani, a znanje se razumije kao odgovornost. U prvoj cjelini postavljeno je pitanje o biti ljudske prirode u sklopu čega je proučeno razumijevanje ideje ljudske prirode kroz povijest i njezino artikuliranje unutar filozofske antropologije. Ovaj dio istraživanja stvorio je pretpostavke za razumijevanje moderne tehnike kao pokušaja kompenzacije biološke manjkavosti čovjeka. U drugoj cjelini, na pretpostavci mogućnosti tehničkog dovršenja čovjeka, otvorilo se pitanje procesa prelamanja svjetsko-povijesnih epoha u kojem su uočena dva moguća ishoda: zasnivanje nove epohe unutar ljudske povijesti ili objavljivanje kraja ljudske povijesti te zasnivanje transpovijesti i ulazak u transhumano doba. Time su stvorene pretpostavke za analizu duhovne situacije vremena i proučavanje znakova dolaska nove epohe, gdje je uočena ponovna potreba za uspostavom cjeline te je zaključeno da bi pojam svijeta, kao obuhvatni pojam, trebao biti temeljni pojam nove epohe. Zaključno je otvoreno pitanje antiteze između metafizike i povijesnog mišljenja u sklopu čega su uspoređene spekulacije o budućnosti: Berdjajevljevo predviđanje dolaska „novog srednjovjekovlja“ i trashumanistički scenariji budućnosti.