MIRJANA VODOPIJA

About the book MIRJANA VODOPIJA

U osamdesetim godinama kada je Mirjana Vodopija studirala i diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, aktivizam sedamdesetih zamijenjen je apolitičnom i antimodernističkom estetikom transavangarde, postmoderne i Nove slike. Njezin utjecaj najočitiji je na autoričinim crtežima, izbijajući u njihovoj dvodimenzionalnosti, dekorativnosti i ponavljanju uzorka. No, najvažniji aspekt ove estetike, razbijanje suhe krutosti modernizma uz oslobađanje čulnosti, najbolji će odraz imati u specifičnim osobinama Vodopijinih objekata i potom luminoobjekata. Od samog početka izrađuje ih od savitljivih materijala naglašene taktilnosti i mekoće što omogućuje organičke oblike i krhku konstrukciju koja će se pokazati idealnom ljušturom njezinu kasnijem radu sa svjetlom.
Izmjena i prožimanje umjetničkih disciplina koje koristi pri izvedbi raznovrsnih projekata suobrazna je nomadizmu i multidisciplinarnosti koji su obilježili devedesete godine i prijelaz tisućljeća. Svaka nova disciplina formalno i sadržajno obogaćuje cjelokupan opus, svaka se od njegovih cjelina nadograđuje i neočekivano odjekuje na nekoj novoj razini. Tako će se, na primjer, crteži i svjetlosni objekti iz osamdesetih i prve polovine devedesetih neočekivano krajem devedesetih godina spojiti u ciklusu crteža žarnim nitima. Svjetlosni objekti spontano će prerasti u ambijente i instalacije. Fotografiju najprije upotrebljava kao predložak za otiske koje koristi u finalizaciji luminoobjekata, potom 2001. izl-aže autonoman fotografski ciklus na temu rasvjetnih tijela. S ovim obratom vremenski je povezana i nenadana zamjena svjetlosnih objekata s ready-made objektima, zapravo kućanskim predmetima koji po svom tehničkom ustrojstvu imaju svjetlosni sklop. Tako je 2001. godine Mirjana po prvi put kaovdio ambijenta uz zvuk koristila i video projekciju kako bi složenom orkestracijom svih medija prikazala ovisnost elemenata zraka i vatre, prostora i svjetla.
Autoričino zanimanje za pojavnost kozmički univerzalnih konstanti u zemaljskoj prirodi tijekom 2004. doseglo je sasvim novu razinu. Definitivnim uvođenjem zoomorfnog motiva u svoj likovni rječnik, čiji je osnovni nositelj digitalno obrađena fotografija izuzetne rezolucije i čistoće, autorica je ponudila viziju stvarnosti uređene tako da se sve njezine vrijednosti pojačavaju do ostvarivanja hiperrealističnog dojma, a težište značenja od realističnog premješteno je prema simboličnom.
Branko Franceschi