NA CESTI

About the book NA CESTI

"Sve što mu je trebalo bio je jedan kotač u ruci i četiri na cesti... znao je da će cesta postati još zanimljivija, posebno ona ispred nas, uvijek ona ispred nas,., jer još nas je čekao dug put, ali nema veze, cesta je život..." - neke su od misli dvojice antijunaka ovog antologijskog djela, buntovnika koje je na mahnitu jurnjavu duž Amerike istodobno tjerala želja za razaranjem postojećega svijeta i žudnja za osvještenjem neuhvatljivog trenutka spoznaje smisla i istine o životu.
Jack Kerouac, jedan od spomenutih antijunaka, je zadnju verziju opisa njihova življenja na cesti natipkao za manje od tri tjedna, na roli papira dugoj trideset metara, ali je do objavljivanja knjige prošlo više od šest godina... No, kad je roman Na cesti konačno objavljen izazvao je pravi prasak na američkoj literarnoj i široj kulturnoj sceni! Ni beskrajno čekanje da njegovo životno djelo izađe, ni uredničke intervencije nisu imali utjecaja na revolucionarnost Kerouacove estetike; ništa nije moglo obuzdati divlji nagon teksta, bujicu ekstatičnih spoznaja i eksploziju životne energije, koji su razbili tadašnje uvriježene stereotipe pripovijedanja i načina življenja.

Kerouac je pisao jazzerski spontano - tako da mu rečenice nalikuju jazz frazama odsviranim u jednom dahu, sve do posljednjeg atoma kisika iscijeđenog iz pluća glazbenika - a utjecao je na neka od najvećih imena rock glazbe kao Što su Bob Dylan, Jim Morrison ili Simon & Garfunkel, dok ga Tom Waits navodi kao najdražeg pisca. A kad su se prvi put zaputili u poetsko osvajanje Zapada, mladi, jazzom opijeni Kerouac nije mogao ni sanjati da će roman, što će potom uslijediti, imati tako snažan utjecaj na generacije umjetnika koji će, svatko na svoj način, usvojiti i artikulirati tu njihovu potragu za životnom istinom i životom daleko od konformizma američkog građanstva i njegove srednje klase. Kao predvodnik beat generacije se, poput spomenutih glazbenika kasnije, zalagao za Ameriku ideja, ideala, filozofije i poezije, samospoznaje, glazbe, slobode, Ameriku otvorenu za drugo i drugačije, liberalnu, iskrenu, istinoljubivu... I, premda se baš i ne bi moglo reći da su uspjeli u svojim tako prirodnim i razumljivim htijenjima, svaka čast beatnicima, jazzerima i rockerima! Uvijek ste dobrodošli u Šareni dućan! Vrata su vam otvorena.