ONO ŠTO SAM PREŠUTJELA

About the book ONO ŠTO SAM PREŠUTJELA

To je bilo prvi put da su riječi stizale hladne, a mi ih se, iako postiđeni, uporno nismo htjeli odreći.
Eto, pomislila sam, koliko si puta razmišljala o ovome? Kakav će biti trenutak kada će izroniti pukotina koja će nas nagrditi... Tanka, fina pukotina... I tko će je od nas dvoje prvi vidjeti?
Hoćemo li je vidjeti?
Ako to budem ja, zaklonit ću je i prešutjeti njeno postojanje. Brižno ću je čuvati od njegovih očiju, poput domaćice koja jedina pije iz napukle šalice držeći je među sklopljenim rakama. Ako to bude on, hoće li mi reći? Ne, ne mora mi reći, ja ću danonoćno iščitavati znakove... Kad telefon zvoni kratko i prestane, kad kažem ne mogu doći a on kaže nema veze, kad kaže da se majica koju sam mu poklonila ne može oprati, kad kaže... nisi dugo vidjela roditelje.