OVU SAM STRANICU PRESKOČIO

About the book OVU SAM STRANICU PRESKOČIO

Berislav Nikpalj upisao je u svoje književno djelo i vlastitu agoniju, nastojeći  učiniti vidljivim i ono što običan život prikriva ili nastoji prešutjeti, stoga su njegovi zapisi/stihovi često svojevrsne poruke čovjekova bivanja „na granici“, i u životu i u smrti. Zagonetne su njegove bilješke kojima želi upozoriti i na ono preko granica vremena, a što se opet vraća u vrijeme i nastoji izgovoriti svoju odsutnost: odlazim tamo/ i sada znam/ali nije dobro/ vraćanje odnosi/ sve/ nitko nije kriv/ sadašnjost/ nije. Moglo bi se reći kako je Nikpalj u stvari bio ne samo pjesnik  nego i poseban motritelj vlastite sudbine. On je u svakom slučaju uvijek bio „nagnut nad pjesmu i sudbinu“ otkrivajući svoju nakanu da se „posveti pjesmi“. No, ta posvećenost ostala je pomalo nerazumljiva, sve dok se ovo dugo svjedočenje o pjesmi kao svojevrsnom pečatu života i vremena nije utkalo u njezina značenja. Stoga valja shvatiti Nikpaljevu poetiku, koja je uvijek bila usko povezana s vremenom i životom, kao poetiku koja nadmašuje granice i pronalazi pukotine kroz koje izgovara vlastitu istinu…