- Homepage
- social sciences
- philosophy
- POLITIČKI LIBERALIZAM
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

About the book POLITIČKI LIBERALIZAM
John Rawls (r. 1921), professor emeritus na Harvardu, najugledniji je američki politički filozof 20. stoljeća. Njegova najpoznatija knjiga prije Političkog liberalizma (1993, 1996) jest Teorija pravednosti (A Theory of Justice, 1971), a 1999. su mu objavljeni Sabrani članci (Collected papers) i Pravo naroda (The Law of Peoples).
U Političkom liberalizmu Rawls revidira neke ključne ideje Teorije pravednosti. Naime, u Teoriji pravednosti razvio je sustavno objašnjenje pravednosti - "pravednost kao pravičnost" (justice as fairness) - i tvrdio da se ta koncepcija najviše od svih tradicionalnih moralnih koncepcija približava našim promišljenim uvjerenjima o pravednosti te da čini najprikladniju osnovu za institucije demokratskog društva. No Teorija pravednosti pretpostavlja ideju tzv. "dobro uređenog društva", stabilnog i homogenog društva u kojem koncepciju pravednosti kao pravičnosti s njezinim načelima pravednosti građani prihvaćaju kao obuhvatnu moralnu doktrinu, na isti način kao što u dobro uređenom društvu povezanom s utilitarizmom građani kao obuhvatnu moralnu doktrinu prihvaćaju utilitarizam s njegovim načelom korisnosti. Politički liberalizam polazi od pretpostavke da je takva ideja dobro uređenog društva na osnovi pravednosti kao pravičnosti nerealna. Moderno društvo karakterizira mnoštvo razložnih filozofskih, moralnih i vjerskih doktrina koje su, iako razložne, međusobno nespojive. Ta je činjenica trajno obilježje demokracije. Dobro uređeno društvo stoga ne može biti društvo ujedinjeno nekom obuhvatnom razložnom doktrinom, nego samo koncepcijom pravednosti kao političkom koncepcijom. Pravednost kao pravičnost jedan je primjer takve političke koncepcije. Takva je koncepcija žarište tzv. "preklapajućeg konsenzusa" razložnih obuhvatnih doktrina, što znači da je mogu prihvatiti glavne filozofske, moralne i vjerske doktrine koje postoje u dobro uređenom društvu. Politički liberalizam pokušava odgovoriti na pitanje koja je struktura i sadržaj političke koncepcije koja može zadobiti potporu takva preklapajućeg konsenzusa.