- Homepage
- literature
- prose
- POSLJEDNJI BRAT
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

About the book POSLJEDNJI BRAT
Posljednji brat potresna je, ali istodobno i vrlo topla priča o prijateljstvu dvojice dječaka Raja i Davida, koje su spojili slučaj i nevolje - jedan je izgubio braću, a drugi roditelje i nalazi se među deportiranim Židovima na Mauricijusu. Unatoč brojnim razlikama i teškoćama pronalaze zajednički jezik u igri i suzama. Mlada književnica Nathacha Appanah potvrđuje se ovim romanom kao jedan od najintrigantnijih glasova postkolonijalne književnosti.
“Uletjeli smo u šumu, u smjeru sela, i tu smo se, u zapari ispod drveća, prepustili smijehu sve dok nas nisu zaboljeli trbusi. Bili smo dva posve nepromišljena bjegunca na otoku opustošenom ciklonom, dva nesretna djeteta spojena čudom, slučajem, ni sam ne znam, mislio sam da sam kadar spasiti ga iz zatvora, čuvati ga uza se kao što čuvamo voljenog brata, mislio sam da mogu malo izbrisati majčinu tugu tako što ću joj dovesti novog sina, mislio sam da su takve stvari moguće ako uistinu volimo, bio sam dovoljno budalast, pa sam vjerovao da ako Bog bez razloga uzme one koje volimo ponudi nam nešto drugo zauzvrat.”
Nathacha Appanah napisala je snažnu knjigu o krivnji. Ona pokazuje kako pometnja svjetskih razmjera unosi dodatni užas u osobne tragedije te dovodi do pogrešnih odluka i zbrke, osobito u slučaju izbezumljena i nezaštićena djeteta. Književnica istražuje slojevito sjećanje u prozi koja je istodobno duboka i jednostavna poput brojalice, poput pjesme koja govori o sramu i dugo se pamti.
Télérama
Za dijete koje je izgubilo roditelje kažemo da je siroče, no nemamo riječ za dijete koje je izgubilo braću. Nathacha Appanah u svojem se četvrtom romanu bavi upravo tim gubitkom, uz prešućivanje i nepoznavanje uloge koju je Mauricijus odigrao u Drugome svjetskom ratu.