POTRAGA ZA DUBRAVKOM

About the book POTRAGA ZA DUBRAVKOM

Na posljednji ispraćaj Marka Skocijana nije došlo puno ljudi. Vrijeme je bilo oblačno, vjetrovito i hladno, Što je normalno za početak prosinca. Na Mirogoju su upravo spuštali lijes u grob, a Kocka je mislio na riječi koje je čuo od oca na samrti: - Sine, prije nego umrem reći ću ti nešto što se dogodilo vrlo davno - govorio je tihim glasom. - To niti tvoja majka nije znala. Otkako je Kockina majka umrla, otac i on su vrlo rijetko govorili o njoj. Kockine oči napuniše se suzama.
- Sine - nastavio je otac - ti imaš polusestru. Zove se Dubravka Horvat. Mlada je od tebe godinu dana i ništa više ne znam o njoj. Majka joj se zove Slavica. Potraži ih. Jer kada ja umrem ti više nećeš imati nikoga.
Kocka je htio postaviti bezbroj pitanja u tom trenutku, ali je otac izgledao previše umoran da bi odgovorio. Dan poslije je umro.
Monotoni glas svećenika trgne Kocku iz razmišljanja. Iako nije razumio baš sve, pažljivo ga je slušao i nastojao je zapamtiti svaku riječ. Mislio je da govori nešto veoma važno. Pokraj Kocke stajali su baka Nevenka i djed Vlaho, roditelji Marka Skocijana. Baka je neprestano plakala, pa ju je Kocka tješio. On je bio hrabar i nije plakao jer je odavno znao da će otac umrijeti. S druge strane su bili njegovi prijatelji iz razreda, a mnogi od njih su također plakali. Uglavnom cure, jer dečkima ponos to nije dopuštao....