POTRES

About the book POTRES

I mislio je pavao Žalac kako on nije ni povjesničar, ni pisac pa neće znati ni umjeti zapisati što se 9. studenog 1880. dogodilo u Zagrebu, neće nigdje upisati ni da se te godine započela i dovršila gradnja nove ceste od Karlovca do Slunja pa se je nadati da su je toli solidno napravili da se nigdje neće raspucati ili urušiti od udarca potresa kao što se to zbilo s ulicama i kućama u Zagrebu i oko njega, pa čak i iza medvednice, kako su prenosili hitne vijesti ustrašeni ljudi kao da huje zrakom brzojavi zagrebačke propasti. Podzrmlje je u 10 sekundi jednim okomitim udarcem i trešnjom smlavilo čitav grad kao igračku. Igračke smo. Igračke zemlje i njezine uzburkanosti, ljuljamo se na njezinim potresima kao i na potresima vlastitih duša. Potreseni smo do svoje krhke biti, ranjivi, izrasli na tom tresnom području, potreseni životom svojih izbibanosti. ustrašeni od potresa zemaljskih i međuljudskih, potresa svjetskih i domaćih, osobnih, naših, i onih što tresu našom nutrinom, našim životima i životima naših najdražih.