PRAG - KRIZA ZAPADNE KULTURE

About the book PRAG - KRIZA ZAPADNE KULTURE

Prvo desetljeće dvadeset prvog stoljeća završilo je ekonomskim krahom i propašću američkog sna. Knjiga Prag Thoma Hartmanna potiče nas da se napokon suočimo s pravom slikom naše civilizacije. Da bismo ostvarili održivu budućnost – ne samo u ekonomskom nego i u društvenom i ekološkom smislu – potrebna nam je promjena paradigme, odnosno evolucija javnog mnijenja.

U svojoj najnovijoj knjizi radijski voditelj i kritičar suvremenih zbivanja Thom Hartmann opisuje tri praga do kojih smo došli, a to su ekonomski, demografski i ekološki prag. On jasnom i upečatljivom prozom pobija mitove i ideologije religijskih fundamentalista, podivljaloga  kapitalizma, muške dominacije i militarizma koji uništavaju prirodno i ljudsko bogatstvo našega planeta i nanose patnju milijunima radi koristi nekolicine. Svi osjećamo posljedice tih opasnih doktrina te sada zahtijevamo njihovu promjenu.

Hartmann je predvodnik novog vala socijalne i političke osjetljivosti. U čitavom svijetu jača želja za društvenim promjenama, a knjiga Prag predstavlja priručnik za novi način razmišljanja koji ne nudi samo osudu pogrješaka nego i pet osobnih i političkih rješenja koja nas mogu spasiti od opasnosti. Svojom zdravorazumskom logikom i smjelim zamislima ova knjiga nudi nadahnuće i poticaj za kojim tragaju čitatelji koji žele izgraditi održiv i bolji svijet za sve. Prag je poziv na buđenje koje je našem društvu toliko potrebno.

Činjenica je da nismo božanska stvorenja, da nismo izašli iz svemirskog broda i da nismo vrsta koja je odvojena od svih ostalih vrsta na planetu Zemlji. U vašem tijelu postoji više bakterijske, virusne, gljivične i parazitske DNK nego DNK iz vaših vlastitih stanica. Na ovom planetu smo evoluirali zajedno sa svim drugim živim bićima te smo stvoreni da budemo besprijekorni dio cjeline, konac u finoj tkanini života.

Osnovno načelo prirode je kružni i održivi način života. Budući da ne živimo plemenskim načinom i jer nitko nikada u našem suvremenom tehnološkom svijetu nije stvorio posve održiv grad, državu ili narod, gotovo je sigurno da ćemo se tom cilju primaknuti samo metodom pokušaja i pogreške. Sada je vrijeme da počnemo.

Svjetski pokret za obrazovanje i osnaživanje djevojaka i žena je najvažniji dio društvene preobrazbe koja nam je neophodna da bismo savladali trenutne krize i ušli u stabilnu i održivu budućnost.

Nema sumnje da će s vremenom novi tehnološki izumi i prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije poput Sunca, vjetra i geotermalne energije omogućiti nastavak "širenja" svijeta u pogledu broja ljudi. Međutim, s obzirom da smo povezani sa svakim drugim oblikom života na Zemlji, naši kriteriji za širenje više ne smiju biti ograničeni samo na dostupnost hrane, vode, energije i životnog prostora. Moramo ostaviti/napraviti mjesta i za ostale životne oblike.

No, ostaje jedna jednostavna činjenica. U ljudskoj povijesti, svaka civilizacija koja je učinila pogrešku kao mi, koja je živjela na neodrživi način (što se dogodilo gotovo svakoj civilizaciji ili kulturi), na kraju je učinila jednu od ove dvije stvari – uništila se (često na katastrofičan način) ili pronašla održiv način življenja. A ta promjena se dogodila na području ekonomije, politike i religije.

Povijest pokazuje da se s vremenom uvijek pojavljuje demokracija. Povijest gotovo svake civilizacije i naše čitavo poimanje društva zapravo predstavlja kretanje naprijed prema demokraciji. Demokracija je krajnji društveni cilj. Jedini razlog zbog kojeg su milijarde ljudi gladne i siromašne je činjenica da nismo dovoljno proširili našu definiciju kako bi uključila sve ljude, ili suzili tu definiciju kako bi isključila ustanove poput crkvi i korporacija.

Planet je živi organizam, a životinjske i biljne vrste su dio međupovezane cjeline, odnosno velike mreže života. Čovjek može živjeti bez nekoliko organa – oka, bubrega, nekoliko udova, pa čak i čitave polovice mozga – ali ako kritična masa organa ili krvi nestane ili se ošteti, čitavo tijelo prestaje funkcionirati.

Problem nije tehnološke prirode. Problem nisu prevelike količine ugljičnog dioksida, problem nije globalno zagrijavanje, problem nije otpad. To su sve simptomi problema. Problem je u našem načinu razmišljanja. Problem je u svojoj osnovi problem naše kulture.

Danas, u dvadeset i prvom stoljeću, dok se ljudi u čitavom svijetu sve više groze ratova (i protiv ljudi i protiv prirode), na čitavom planetu se pojavljuju pokreti koji odbacuju nezrele kulturalne paradigme prošlosti te nas usmjeravaju prema svijetu mira i jednakosti, koji odbacuje rat i izvore energije koji se temelju na ugljiku, gdje ima mjesta i za ljude i druge oblike života.

Ako ne shvatimo i ako u javno obrazovanje i rasprave ne uključimo činjenicu o našoj povezanosti sa svim drugim oblicima života na planetu te koliko je važno smatrati ih svetima, onda ćemo nestati ili će se naš svijet pretvoriti u pakao na Zemlji.

Svijet moramo shvatiti kao živo i složeno biće, a ne kao stroj s nekoliko ručki i mjernih instrumenata. Mi nismo odvojeni od prirode te nismo odvojeni jedni od drugih.

Više ne živimo u doba kada najveća vojska ili crkva s najvećim brojem vjernika pobjeđuje. Mi možemo i moramo odbaciti zamisli o nadmoći i dominaciji muškaraca jer su oni danas štetni. Osim što ćemo tako smjesta stabilizirati broj stanovnika u svijetu, i samo društvo će imati velike koristi zbog ogromnih stvaralačkih i društvenih potencijala koji se u većini svjetskih zemalja trenutno nalaze u sjeni.