PREJASNI MUŽ KOMES MARCELIN - kronika

About the book PREJASNI MUŽ KOMES MARCELIN - kronika

Marcelin, poznatiji pod dometkom Komes (oznaka višega dvorskoga dostojanstva), bivši službenik i pouzdanik istočnorimskoga cara Justinijana I., s kojim je po svoj prilici dijelio i uži zavičaj u kasnorimskom Iliriku, autor je kronike usredotočene na povijest Istočnoga Rimskog Carstva od 379. do 534. godine. U potpunosti sačuvana, kronika je nastala u Konstantinopolu gdje je Marcelin proveo većinu života. Bila je namijenjena istočnorimskoj, prvenstveno prijestolničkoj, publici. Pisana je latinskim, što je razumljivo jer je Marcelin potjecao iz područja gdje je upravo latinski bio jezik suobraćanja. Izravno svjedoči o prisutnosti i važnosti latinštine, još u ovo vrijeme, u Konstantinopolu i Istočnome Rimskom Carstvu. Vrlo je bogata riznica raznovrsnih podataka, osobito o ritmovima javnoga života u istočnorimskoj prijestolnici, te vrijedno svjedočanstvo jednoga vremena.

Podatke o Marcelinovu spisateljstvu zahvaljujemo u prvome redu Kasiodoru koji ga spominje kao autora kršćanske kronike i, kako se čini, još dva spisa,O značajkama razdoblja i položajima mjesta te O gradu Konstantinopolu i gradu Jeruzalemu. Nažalost, ništa osim Kronike nije se sačuvalo. Počinjući pisati svoje kroničarske djelo, Marcelin je pred očima imao dva velika uzora, Euzebija iz Cezareje i Jeronima Stridonjanina. O tome svjedoče i sam kroničar u predgovoru Kronici i Kasiodor. Izravno se nadovezujući na njihove kroničarske zasade i kronološki ih nastavljajući, premda ne i opsegom, Marcelin je prvu inačicu Kronike dovršio godine 518. (nedugo nakon smrti cara Anastazija I. koji je umro je 9. srpnja 518), prateći poglavito događaje u istočnome dijelu Carstva, što je sam istaknuo kao temeljnu nakanu. Poticaj sastavljanju Kronike vjerojatno mu je dala činjenica što na Istoku nije bilo Jeronimova nastavka, a i njegovi zapadni nastavljači, Prosper Tiron i Hidacije, uspjeli su svoje kronike dovesti samo do druge polovice petog stoljeća (do 455, odnosno 468. godine). Ovo je ostavljalo popriličnu kronološku prazninu, bez obzira na mogućnost da su ih u rukopisima nastavili njihovi prepisivači. Otuda je sasvim razumljiva omiljenost Marcelinove Kronike.