- Homepage
- literature
- theory of literature
- PROTIV KNJIŽEVNE TEORIJE
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

PROTIV KNJIŽEVNE TEORIJE
About the book PROTIV KNJIŽEVNE TEORIJE
Umesto teorije književnosti potreban nam je razborit govor o književnosti, sakralan i euharistički, govor koji dok tumači jedno književno delo čuva njegov transcendentalni karakter, ne posežući za praznom ekonomijom formulâ i ograničavajućim matricama sistema. Potrebno nam je sakralno razumevanje književnosti koje podrazumeva – na izgled tautološki – da je književnost književnost, te da nema pneumatičke razlike između tvorca književnog dela i njegove reči i Tvorca reči i stvari. Svaki čitalac je jednak tvorcu dela pred svakim književnim delom. Teorijski sistemi razvijeni u doba scijentizma u humanističkim disciplinama sredinom 20. veka pokazuju se uglavnom kao prazan hod u životu svake discipline. Oni ne raspolažu mogućnošću da predmet svoje pažnje unutar svoga govora o njemu – u ovom slučaju samu književnost – transcendiraju. U tome leži crux književnoteorijske samolaži i uobraženosti. Ona pripada, u pogledu činjenice ko je sprovodi, filosofskim žurnalistima, novim retoričarima strukturalizma i poststrukturalizma, pastišnim scenaristima izučavanja književnosti na Univerzitetu, praktičarima mističnog sekundarnog diskursa, konsekvantnim nihilistima izvornog humaniteta. Knjiga Protiv književne teorije upravo govori o njima i o tome.