REALIZAM I TEORIJA PRAVEDNOG RATA

About the book REALIZAM I TEORIJA PRAVEDNOG RATA

Prema realističkoj tradiciji poimanja međudržavnih odnosa (od Tukidida da danas), neumjesno je postavljati pitanje pravednosti rata. Nasuprot tome, prema tradiciji teorija pravednog rata (od Augustina do danas), nužno je – prema etičkim kriterijima – razlikovati pravedne od nepravednih ratova. Je li moguća sinteza tih dvaju klasičnih pristupa? Pitajući se jesu li (i kako) načela pravednog rata relevantna za uspješno vođenje rata, pogotovo u suvremenom svijetu, autor razmatra glavne probleme etike rata kroz povijesnu analizu tradicija realizma i pravednog rata, s fokusom na teoriji pravednog rata i njezinu ponovnom procvatu u drugoj polovici 20. stoljeća. Prvi dio knjige pruža povijesni pregled realizma (Tukidid, Machiavelli, Hobbes, Carr, Morgenthau, Waltz) koji pokazuje da je riječ o vrlo raznolikoj tradiciji, u kojoj i autori unutar te tradicije ne isključuju moralni aspekt iz međunarodnih odnosa i pitanja rata. Povijesni pregled teorija pravednog rata (Augustin, Akvinski, Grotius, Kant, Walzer) pokazuje da većina zagovornika ovog pristupa smatra da etička pravila o ratu ne ugrožavaju nacionalne interese države koja ih poštuje, te pritom prihvaća glavne aspekte realističnog razmišljanja o ratu. Drugi dio knjige predstavlja suvremene probleme s kojima se suočava teorija pravednog rata, u svjetlu mogućnosti uključivanja etičkih načela pravednog rata u razmatranje i rješavanje vojnih i nacionalnih sigurnosnih strategija. U posljednjem dijelu nudi se “svojevrsna realistička teorija pravednog rata”, kao “primijenjena etika za vanjskopolitičke i vojne aktere”, koja dokazuje kako je “ratovanje unutar granica moralne dopustivosti korisno za nacionalne interese država”. Između realističke teorije međunarodnih odnosa i teorija pravednog rata postoji znakovita kompatibilnost, moralni uvjeti/pravila trebaju biti integrirani u procese donošenja odluka o ratu i u njihovu vođenju lege artis. Država koja ne poštuje pravila pravednog rata (ius ad bellum, ius in bello, ius post bellum) ugrožava svoje temeljne nacionalne interese.