RIBA, ZVIJEZDA I NAOČALE

About the book RIBA, ZVIJEZDA I NAOČALE

Lorca je bio utjelovljenje istinskog stvaraoca: prezirao je svaku komercijalizaciju književnosti, svaku banalizaciju njena izričaja i dosega, svaku neosjetljivost prema ideji o čistom pjesništvu i autentičnom stvaralaštvu, svaku zabra nu koja bi umanjila, nagrdila ili unakazila poetsku ili proz nu ekspresiju. Za njega književnost je nepregledno polje posuto zlaćanim pijeskom na kojem su čovječanstvo, ljud ska mogućnost i sloboda ruku pod ruku pronalazili svoje ostvarenje i puninu. Metaforička, plastična, pomalo mračna estetska i odveć zahtjevna estetička ekspresija kojom je Lorca želio otvoreno i bez okolišanja govoriti o najdubljim i najskrivenijim ljudskim osjećanjima, o «niskim» i duboko nesvjesnim zahtjevima ljudskog mesa, pronašle su svoju formu u kratkoj pripovjednoj prozi s kojom Lorca po prvi puta ulazi u jedan, čak i za njega, nepoznat, taman, nov i, kako će se kasnije pokazati, sudbonosan svijet. U izboru ove kratke pripovjedne proze, o kojoj se malo toga zna, sabra ne su dvadeset i dvije avangardno-eskperimentalne kratke priče, od kojih su neke tek nedavno otkrivene i kojima je naknadno utvrđena autentičnost Lorcina autorstva. On je ne samo pripovjedač-narod, već i pjesnik krvi i boli, pjesnik tragike, pjesnik usuda; on je uspio ostati ono što je oduvijek bio - Andalužanin od glave do pete, čisto biće andalusijskog modrog neba i strasne andalusijske zemlje.

Španjolski pjesnik i dramatičar Federico Garcia Lorca (Fuente Vaqueros/ Granada, 05.06.1898 - Viznar/Granada,19.08.1936.) bio je sin imućnog andaluzijskog zemljoposjednika; studirao književnost i pravo, učio glazbu, da bi 1919. otišao u Madrid, gdje je upoznao španjolske intelektualce toga doba. Od 1929. do 1930. boravio u SAD-u i posjetio Kubu, potom se vratio u novoproglašenu Republiku Španjolsku. Na poziv svojega granadskog prof. socijalista F. de los Riosa, postaje direktorom i umjetničkim animatorom studentskog putujućeg kazališta La Barraca, s kojim obilazi i najzabačenije krajeve Španjolske prikazujući djela španjolskih klasika i provodeći ideju o društvenoj ulozi kazališta. Građanski rat zatekao ga je u Granadi, gdje je uhićen i strijeljan.

Prvu zbirku pjesama «Dojmovi i krajolici» (Impresiones y paisajes) objavljuje 1918. godine. Sljedeća zbirka «Knjiga pjesama» (Libro de poemas, 1921) već pokazuje odlike kasnije Lorkine poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha, slikovitost i inventivnost metafora. Slijedi zbirka «Pjesme» (Canciones, 1927), koja obuhvaća stihove nastale 1921-24. i najavljuje najpoznatiju zbirku «Ciganski romancero» (Romancero gitano, 1928), koja je do 1936. imala 6 izdanja.

Za pjesnikova boravka u Americi nastaje zbirka «Pjesnik u New Yorku» (Poeta en Nueva York, 1940., sa znamenitom odom W. Whitmanu), koja je posmrtno objavljena u Meksiku. Te pjesme bliske nadrealizmu zrcale pjesnikov doživljaj Amerike kao kaosa moderne civilizacije bez čovječnosti.

Veliku je pozornost Lorca je posvećivao pisanju kazališnih djela, osobito nakon povratka iz Amerike; dosegnuvši visoke domete španjolskom je kazalištu donio svjetsku slavu.

U svojim najsnažnijim dramama on je pjesnik ljudske strasti i patnje, neposredan i slikovit. Glavni su aktanti u njegovim tragedijama žene, njihova ljubav, čulnost, materinstvo, opterećenost društvenim i religioznim predrasudama.

Najpoznatije su drame «Krvava svadba» (Bodas de sangre, 1933), «Yerma» (1934) i «Dom Bernarde Albe» (La casa de Bernarda Alba).

Lorca je najugledniji španjolski pjesnik 20. st., koji je spontanim stvaralačkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španjolske književnosti, narodne baštine te moderna strujanja svojega doba.


Izvor: "Leksikon stranih pisca", Školska knjiga, 2001.