RJEČNIK JEZIKA HRVATSKOGA

About the book RJEČNIK JEZIKA HRVATSKOGA

Premetnuti red riječi u samom naslovu i u odredbi pojedinih temeljnih riječi (natuknica) čini se obojenim, ali nije. Takav red riječi izrazito je književni, točnije ide u red jezika književnosti i na ništičnom stupnju stilističke obilježenosti. Tome u prilog navodimo kraljevsku besjedu uklesanu u Bašćansku ploču: Zvonimir kralj hrvatski. To je jedna od brojnih vrsnoća književnog jezika kao što su još: razlikovnost i različitost (u liku i značenju riječi), kajkavizmi (kaj, kajgod, obleka, oprava, čkomiti itd.), čakavizmi (ča, česa, gresti sa svim prezentskim oblicima: grem/gredem, greš, gre, gremo, grete, gredu i pril. sad. gredući), poredbenim pridjevnim stupnjem na -(i)ji: dobriji, vražiji, dražji, višji itd. Književni jezik voli rabiti i nejotirane pridjevne oblike na -etiji kao: govediji, janjetiji, junetiji, ovnetiji, puretiji, srnetiji, teletiji. Jedna od vrsnoća književnoga jezika je čuvanje kratke množine: dani i dni, ključi, puti i mnogi drugi. U hrvatskome se književnome jeziku luči lik labaviti (labavim činiti) i lik labavjeti (labav postajati). I tako se razlikuju: glupaviti, ohrapaviti, pocrniti, pobijeliti prema glupavjeti, ohrapavjeti, pocrnjeti, pobjeljeti i dr. Čestotnija je poraba nesvršenih ikaviziranih glagola kao: izvješćivati, -izvješćujem, označivati -označujem, uznemirivati, -uznemirujem, dovršivati, -dovršujem itd. Čestotnija je poraba priloga na -ice: godimice, hitimice, prigodice, prječimice, strminice, strmoglavice, zbiljimice itd. U književnome jeziku nema zastarjelica, a rječnjak obogaćuje oživjelicama i, posebice, novotvorenicama kao što su: imovnik, jabučnjača, kužnica, letnica, mladovati, nalaznina, odvjetnina, proljetovati, rječotvorje, sitnozor, slovopis, tovarnica, ulaznina, uspornik i tisuće drugih. Rječnjak obogaćuju i pravopisni oblici kao ovi: poddnevnik (pomoćni dnevnik) - podnevnik (meridijan), podstaviti (staviti pod što) - postaviti (staviti što tako da stoji), odčepiti (izvući, izvaditi čep) - očepiti (stati kome na nogu), uzšetati (šetati tamo-amo) - ušetati (ući) itd. Književni jezik luči (likom i značenjem) i pridjeve kao ove: brdski (koji se na brda odnosi) - brdni (koji dotičnom brdu pripada), brodski (koji se na brodove odnosi) - brodni (koji se broda tiče, koji brodu pripada), glagolski (koji se na glagole odnosi) - glagolni (koji se glagola tiče, koji glagolu pripada), imenski (koji se na imenice odnosi) - imenični (koji se imenice tiče), pridjevski (koji se na pridjeve odnosi) - pridjevni (koji se pridjeva tiče, koji pridjevu pripada), rodiljski (koji se na rodilje odnosi) - rodiljni (koji rodilji pripada), saborski (koji se na sabor odnosi) - saborni (koji se sabora tiče, koji saboru pripada), školski (koji se na škole odnosi) - školni (koji se škole tiče, koji školi pripada); Na tisuću osamsto dvadeset i četiri (1824) stranice četrdeset i pet tisuća natuknica (temeljnih riječi) i još toliko sveza, izričaja, rečenica, besjeda čini Rječnik jezika hrvatskoga.