ŠPORT U ŽIVOTU ISELJENIKA

About the book ŠPORT U ŽIVOTU ISELJENIKA

Šport je aktivnost, koja prati čovjeka oduvijek, od vremena kada se o toj temi nije znanstveno raspravljalo, nego se spontano prakticirao prema potrebi svakog pojedinca.
U vrijeme prvih iseljavanja na daleke kontinente Hrvati su sa sobom ponijeli navike iz domovine. U gradovima se šport njegovao na različite načine. Već početkom 20. stoljeća Split je bio pravi športski grad gdje se plivalo, veslalo, jedrilo, jahalo, igralo nogomet...
Međutim, iseljenici su mahom bili iz malih mjesta i sela gdje su stvari bile drugačije. Tamo organiziranog športa nije bilo. Ljudi su se nadmetali kako su znali, bilo bacanjem kamena s ramena, potezanjem konopa ili su igrali "na balote". To se radilo nedjeljom ili nekom drugom prilikom, kada su si mogli priuštiti razbibrigu. Te običaje ponijeli su sa sobom na sve strane svijeta pa su im nedjeljna okupljanja u tuđini uz takve aktivnosti bila više od prijateljskog druženja. Hrvati su bili vrijedni, puno su radili, fizički i psihički su bili dosta jaki. Uz to, bili su otvorene prirode i spremni na sve vrste natjecanja. Igre na balote ili potezanje konopa vraćali su ih mislima u domovinu, podizali duh i umanjivali bol zbog odvojenosti od obitelji.
Ivan Florio Lupis, autor brojnih članaka o iseljeništvu, izrekao je počet¬kom 20. stoljeća jednu misao, primjenjivu za sva vremena i sve situacije: "Iste sile koje djeluju u domovini, djeluju i u iseljeništvu."
Čim se pojavio sokolski pokret u Hrvatskoj, u iseljeništvu su nakon pri-pomoćnih, tamburaških i pjevačkih društava, iza 1900. godine, počeli nicati Hrvatski sokoli na svim kontinentima. Bili su simbol onoga što je u nacionalnom smislu zdravo, a revolucionarno su bili usmjereni protiv Austrije. Uz to su njegovali tjelesnu kulturu i iz njih su se izrodila športska društva koja i danas nose to ime.