SPOZNAJA I PREVOĐENJE - Iskustva filozofije jezika

About the book SPOZNAJA I PREVOĐENJE - Iskustva filozofije jezika

Knjiga "Spoznaja i prevođenje. Iskustvo filozofije jezika" (Moskva, 2008) rezultat je autoričina 40-godišnjeg rada na području spoznajne filozofije. Djelo se bavi teorijom prevođenja, dokazujući da je u današnje vrijeme prevođenje ne samo lingvistički nego i filozofski problem. Zadanu temu autorica obrađuje uz pomoć suvremene francuske filozofske misli i njezinih vršnih predstavnika kao što su Foucault, Lacan, Derrida, Lévi-Strauss.
Polazeći od uvida da je prevođenje antropološka konstanta ljudskog bića ("najdivniji dokaz da čovječanstvo još uvijek postoji") i uvjet mogućnosti spoznaje u humanističkim znanostima, autorica mnogobrojne tematske niti knjige Spoznaja i prevođenje skuplja u glavnu tezu, prema kojoj je prevođenje filozofski problem sa svim praktičnim i teorijskim posljedicama koje odatle proizlaze. Premda se spoznaja i prevođenje mogu činiti različitim predmetima odnosno pojmovima, autorica ih, nakon što ih je provela kroz mnoge kontekste filozofije jezika, tretira konceptualnim parom: spoznaja u cijelom nizu svojih aspekata nastupa kao prevođenje ili pak pretpostavlja prevođenje, a prevođenje pak sa svoje strane nastupa kao spoznaja ili pak praksa koja realizira spoznajni odnos. Svi problemi i sva dostignuća prevođenja – problemi su i postignuća spoznaje. Sve poteškoće prevođenja, a posebno problem prevodivosti i neprevodivosti, istovremeno su i izazov epistemologiji. Zbog toga bi se, elaborira autorica, filozofija i filologija trebale odreći osjećaja vlastite nadmoći i prihvatiti kao aksiom da imaju što naučiti jedna od druge. U slučaju konceptualno teških prijevoda, filolog neće moći točno odrediti temeljne konceptualne jedinice filozofskog teksta, a filozof neće moći dosljedno provesti i sačuvati u novom tekstu tuđe iskustvo izraženo u riječima. Filozof čuva misao, predmetnost, filolog adekvatnije prikazuje stil. Općenito, međuodnos filozofije i filologije – ljubavi prema mudrosti i ljubavi prema riječi – univerzalni je problem europske kulture.
U prvom dijelu knjige, Spoznaja i jezik, razvija se misao o jeziku i o sazrijevanju pretpostavki za filozofiju prevođenja pod utjecajem francuskog strukturalizma (Lévi-Strauss), poststrukturalizma (Foucault, Derrida) i strukturalne psihoanalize (Lacan). U drugom dijelu, Prevođenje, recepcija, razumijevanje, obrađuju se teme povijesti prevođenja i recepcije francuske humanističke misli 1960-1980-ih u Rusiji.

Natalija Sergejevna Avtonomova rođena je 1945. godine u Rjazanju. Povjesničarka je suvremene europske filozofske misli, prevoditeljica filozofske literature. Radi na Institutu za filozofiju pri Ruskoj akademiji znanosti na Odsjeku za teoriju spoznaje.
Godine 1998. bila je programska direktorice na Collège international de philosophie u Parizu. Predavala je na europskim sveučilištima u Parizu, Orléansu, Besançonu i Lausanni. Područja interesa su joj epistemologija, suvremena francuska filozofija, psihoanaliza, problemi prevođenja filozofskih djela. Na ruski jezik prevela je najznačajnija djela francuske suvremene misli.