SREDNJI I TEŠKI TENKOVI (1935-1945)

About the book SREDNJI I TEŠKI TENKOVI (1935-1945)

Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća teorija korištenja tenkovskih snaga namijenila je tenkovima dvije osnovne zadaće. Prvu, borbu tenk-tenk i drugu, opću podršku pješaštvu. U skladu s tim postavkama, tenkovi su razvijani u tehničkom smislu, jednako kao i taktika njihove upotrebe. U oba slučaja tenkovi su u sastavu većih pješačkih postrojbi i brinu o njihovoj zaštiti. Može se reći da su imali zadaće sličnije onima samovoznog topništva, nego onima za ostvarivanje prevlasti na bojištu.
Engleska vojna teorija vodeća je u osmišljanju korištenja oklopa na bojištu i služi kao uzor ostalim vojskama svijeta. Britanci su razvijali dvije vrste tenkova: "krstareće" i "pješačke", striktno slijedeći osnovnu filozofiju podjele zadaća na bojištu. O velikim tenkovskim jedinicama (divizija, armija) koje bi samostalno djelovale, nije se puno razmišljalo. Za to je, naravno, bilo i praktičnih razloga: gotovo nikakva motorizacija pješaštva, relativno jako topništvo i nerazvijena logistika. U tadašnjim se vojskama glavnina prijevoza još uvijek obavljala konjskim zapregama.

Naravno, kao i uvijek, bilo je pojedinaca koji su bili ispred svoga vremena. Dva najistaknutija vojna teoretičara, toga doba bili su Englezi J. C. Fuller i B.L. Hart čija pred-
viđanja, analize i savjete u njihovoj domovini, nažalost, nisu dovoljno slušali. S druge strane La Mancha to su bili njemački general Heinz Guderian i francuski pukovnik Charles de Gaulle (kasniji francuski predsjednik). Oni su imali vizije krupnih samostalnih tenkovskih postrojbi veličine do oklopne divizije, koje ostvaruju strateške prodore na osnovnom pravcu udara.
General Guderian ostvario je svoje vizije, međutim, pukovnik de Gaulle nije u glavnom stožeru naišao na razumijevanje za svoje ideje. U francuskom vojnom vodstvu bili su vrlo konzervativni. Njihova promišljanja temeljena su na iskustvima I. svjetskog rata što se najbolje vidjelo u izgradnji fortifikacijske Maginotove linije koja je, za sva vremena, trebala osigurati Francusku od njemačkog napada. Pokazalo se da su upravo njemačke tenkovske jedinice strateškim prodorom kroz šume u Ardenima (Belgija) zaobilazeći Maginotovu liniju pregazile statičnu francusku vojsku. U vrlo kratkom vremenu Nijemci izbijaju na obalu kanala La Manche, dajući britanskom ekspedicijskom korpusu jedva toliko vremena da uz maksimalno naprezanje ratne flote i mnogobrojnih privatnih brodova, jahti i čamaca s obale kod Dunkerquea izvuče sveukupnu živu silu a ostavi kompletnu tehniku i teško naoružanje.

Dakle, počinje era tenkova, tog novog (starog) oružja, koje u promijenjenom pristupu prema njihovoj upotrebi i ubrzanom razvoju tehničkih karakteristika, bitno mijenja sliku bojišta i donosi pobjede. U ovoj
knjizi dajemo prikaz tridesetak srednjih i teških tenkova, konstruiranih i izrađivanih u periodu od 1935.-1945. godine, koji su bitno pridonijeli afirmaciji tenka kao borbenog sredstva.