SVITANJE - misli o moralnim predrasudama

About the book SVITANJE - misli o moralnim predrasudama

Moj zadatak, da pripravim trenutak najvišeg samoosvješćenja ljudskog roda, veliko podne, kad on pogledava unatrag i prema vani, kad se otima vladavini slučaja i svećenika i kad po prvi put postavlja cjelovito pitanje zašto? i čemu? -, taj zadatak nužno slijedi iz uvida da ljudski rod nije sam od sebe na pravome putu, da uopće nije božanski upravljan, da je, štoviše, upravo među njegovim najsvetijim vrijednosnim pojmovima zavodnički gospodario instinkt nijekanja, izopa-čenja, decadence-instinkt. Pitanje o podrijetlu moralnih vrijednosti stoga je za mene pitanje prvog ranga, jer ono uvjetuje budućnost čovječanstva. Zahtjev da treba vjerovati kako je u osnovi sve u najboljim rukama, kako jedna knjiga, Biblija, podaruje konačno umirenje u pogledu božanskog upravljanja i mudrosti u usudu čovječanstva, jest, prenesen u stvarnost, volja da se ne dopusti pojavljivanje istine o žaljenja dostojnoj suprotnosti toga, naime [o tomu] da je čovječanstvo dosad bilo u najgorim rukama, da su njime vladali oni neuspjeli, lukavo-osvetoljubivi, takozvani "sveci", ti klevetnici svijeta i osramotitelji ljudi.
Presudni znak po kojemu se vidi da je svećenik (-uračunavši prikrivene svećenike, filozofe) zagospodario ne tek unutar određene religijske zajednice, nego uopće, da decaden-ce-moral, volja za skončanje vrijedi kao moral po sebi, jest bezuvjetna vrijednost koja se pridaje neegostičnosti i neprijateljstvo prema egoističnosti. Onoga tko se u ovoj točki sa mnom ne slaže, smatram inficiranim... Ali cijeli svijet se sa mnom ne slaže... Takva protivnost vrijednosti uopće ne dovodi jednog fiziologa u dvojbu. Kad unutar organizma naj-neznatniji organ u najmanjoj mjeri popusti u provođenju, s najvećom sigurnošću, svog samoodržanja, nadoknade svoje snage, svog "egoizma", tad se izrodi cjelina. Fiziolog nalaže odrezivanje izrađenog dijela, on niječe svaku solidarnost s onim izrođenim, on je najdalje od sažaljenja prema njemu. Ali svećenik hoće upravo izrođenje cjeline, ljudskog roda: u tu svrhu on konzervira ono izrađeno - pod tu cijenu njime ovladava... Koji smisao imaju oni lažni pojmovi, pomoćni pojmovi morala, "duše", "duha", "slobodne volje", "boga", ako ne taj da ljudski rod fiziološki ruiniraju?... Ako se ozbiljnost odvrati od samoodržanja, osnaženja tijela, to jest od života, ako se iz slabokrvnosti konstruira ideal, iz preziranja tijela "spas duše", što je to nego recept za decadence? - Gubitak važnosti, opiranje prirodnim instinktima, jednom riječju "nesebičnost" - to se dosad nazivalo "moral"... Sa "Svitanjem" sam se prvi put prihvatio borbe protiv morala odricanja od samosvojnosti.
ECCE HOMO, Svitanje