TAMNA STRANA MARSA

About the book TAMNA STRANA MARSA

Na rang-listi zapostavljenih a poželjnih tema hrvatske historiografije, književne povijesti i publicistike teško je reći pripada li žalosno prvenstvo Prvom svjetskom ratu ili pak brojnim autobiografskim (dnevničkim, memoarskim...) tekstovima. Ukupno gledano, čini se da su pomaci nabolje, uključujući i usklađenost sa svjetskim trendovima na posljednjem području nešto uočljiviji. Nasuprot tomu, nadomak njegove stote obljetnice, Prvom svjetskom ratu uglavnom se u nas pristupa iz političke perspektive, dok su njegove socijalne, kulturne i vojnopovijesne sastavnice uvelike zanemarene. Autorova namjera, proizašla iz višegodišnjih istraživanja, stoga je višestruka.  Prvi dio knjige zamišljen je kao kritičko-metodološki uvod u najnovije britanske, američke, francuske i njemačke pristupe vojnoj, socijalnoj i kulturalnoj povijesti, u onoj mjeri u kojoj se oni tiču Prvoga svjetskoga rata i autobiografije kao povijesnoga izvora.  Drugi dio knjige posvećen je bitno drukčijoj recepciji Prvoga svjetskoga rata na hrvatskim i bivšim jugoslavenskim prostorima, od znanosti i publicistike do umjetnosti i kulture sjećanja uopće. U trećem dijelu po prvi se puta predstavlja relevantan hrvatski autobiografski korpus – četrdesetak monografski publiciranih sjećanja (manjim dijelom i dnevnika) nižih austro-ugarskih časnika, dočasnika i vojnika, u rasponu od istaknutih pojedinaca poput Vladka Mačeka, Josipa Broza i Georga von Trappa do onih manje poznatih pa i zaboravljenih (Mirko Livadić, braća Turkalj, Juraj Oršić).  Četvrti dio odnosi se na njihova krajnje raznolika svjetonazorska, ideološka i politička stajališta, koja se međutim nerijetko pokazuju tek kao vršak složenoga motivacijskoga sustava.  U petom dijelu njihova se “subjektnost” stoga nastoji dublje raščlaniti, uzimajući u obzir brojna iskazana proturječja, kao i zbiljnost stresnih iskustava gladi, umora, hladnoće, životne opasnosti i obiteljske separacije. Odlazak i povratak, pobjeda i pogibija, strah i junaštvo, empatija i surovost, vjera i skepsa, alkohol, nasilje, prostitucija, integritet i ludilo, naposljetku čitanje i pisanje daljnji su orijentiri preko kojih se “hrvatski doživljaj” Prvoga svjetskoga rata nastoji usporediti s doživljajem inih ratova i kulturnih korpusa.