TORQUATA

About the book TORQUATA

Torquata je istovremeno tipična i neobična priča. Ono što je u njoj tipično jest bajkovita struktura, ispunjena likovima iz bajki i narodnih predanja, koji onim običnim, živim i svakodnevnim ljudima, junacima od krvi i mesa, omogućavaju da prekorače granice vlastitih života, da izbjegnu vlastitu sudbinu, ili - što je za priču najvažnije - da ne budu ograničeni vremenom i epohom u kojoj žive. Autorica ne intervenira previše u ono što je u bajci i narodnome predanju tipično, niti nastoji imaginirati nešto što bi bilo novo i drukčije. Bajka je okvir fantastičnoga, kojega se treba držati da bi bio i ostao uvjerljiv, i da bi se prava priča, ona koja je u Torquati odista važna, mogla odviti na uvjerljiv i čitatelju uzbudljiv način.
A upravo to što je živo i što je stvarno, u ovoj je priči zapravo neobično i za hrvatske prilike netipično. U drugim književnostima, pa i u onima koje smatramo svojima, jer su u prijevodima prisutnije negoli naša domaća, spoj daleke prošlosti, povijesnih zbivanja, fantastike i mitologije, relativno je čest i žanrovski kodificiran, pa i kanoniziran književni postupak. Prošlost i povijest na takav način bivaju bliski, čitatelju skoro dohvatljivi, familijarni i privatni. Richard Lavljeg Srca ili obitelj Borgia ili mitski mač kralja Artura ili Odisejeve pustolovine, iskinute iz tkiva Homerova teksta, iz perspektive europskoga čitatelja odavno su jednako bliske teme kao i vlastita svakodnevica ili sudbine pop zvijezda. A iz hrvatske je perspektive bitka na Krbavskom polju nešto što pripada žanru osmoškolskih udžbenika za povijest, i što je od naše svakodnevice udaljenije od dinosaurusa, jer nas je s njima zbližio i orodio Steven Spielberg, a Krbava nam je tako daleko.
Autorica Torquate pokušala je to promijeniti, i to je najvažnije što se o njezinoj knjizi treba reći, jer je taj pokušaj toliko izuzetan i toliko rijedak da je već sam po sebi neka vrsta čuda. Pritom, autorica se prema svojoj temi odnosi bez grča i viška strahopoštovanja, s onom mjerom relaksiranosti i kreativne slobode, koja je u nas rijetka kada smo na temama koje sežu izvan naše svakodnevice i izvan vremena u kojem živimo. Rezultat je zanimljiva, razigrana i razuđena priča, prepuna fantastičnih i bajkovitih detalja, ali u biti neopterećujuća i nezamorna, kakve već znaju biti naše priče kada se dotaknu herojskih epizoda iz daleke povijesti.

Miljenko Jergović