U ABESINIJU ZA FONETIČARA - GOVOR U HRVATSKOM FILMU

About the book U ABESINIJU ZA FONETIČARA - GOVOR U HRVATSKOM FILMU

Premda se film definira kao audiovizualni medij s realističkim
afinitetima, fotografski zapis vanjskoga svijeta proučavateljima
filma uvijek je bio zanimljiviji od fonografskog. Tako je i filmski
govor, jedno od temeljnih filmskih izražajnih sredstava, kao
predmet analize izmicao čak i onim filmolozima koji su se po-
sebno usmjeravali na auditivna svojstva filma.
Interdisciplinarna studija fonetičarke Jelene Vlašić Duić jedan je
od rijetkih pothvata takve vrste: način uporabe i funkcije govora u
filmu istražuju se općenito i na primjeru hrvatskoga filma iz dru-
ge polovice 20. stoljeća, kojemu se često prigovaralo da "govori"
neprirodno i da ne iskorištava bogatstvo hrvatskih govora.
Od jedanaest filmova analiziranih u ovoj knjizi (Koncert, Martin u
oblacima, Imam dvije mame i dva tate, Kad čuješ zvona, Tko pjeva zlo
ne misli, Razmeda, Mećava, Izgubljeni zavičaj, Glembajevi, Kako je
počeo rat na mom otoku i Blagajnica hoće ići na more) čak osam je na-
stalo prema književnim predlošcima, pa se u prvom dijelu razmatra
odnos pisane i govorene riječi. Posebna se pozornost posvećuje
uporabi standardnog jezika i dijalekata (kajkavskoga, čakavskoga
i štokavskoga), funkcijama govora u filmu te filmskom govoru
kao indikatoru vremena, odnosno društvenih i kulturnih odnosa.