40100080889

UZLOPSKA GMAJSKA KNJIGA

6,64
available

About the book UZLOPSKA GMAJSKA KNJIGA

Das Osliper Gemeinde- und Denkbuch 1641-1732.


U arhivu obitelji Esterházy u Fortnavi se čuva 32,8 cm visok i 7,8 cm širok rukopis, ovit u tvrde korice pergamenta. To je Oslopperisches Gmain- und Denckbuech, takozvana Uzlopska gmajska knjiga iz 17. stoljeća. Popisano je u njoj ukupno 168 stranic. Većina su nimški teksti, a manji dio hrvatski. 21 sudac je od 1641. do 1732. ljeta protokolirao u prvom redu, kako su se ljudi opet pomirili po svadji, kako je gdo koga potvarao viškarije ili čaranja, ogovarao ili zbantovao u časti, na priliku u vezi s kurvarenjem ili kradjom.


U knjigi je dokumentirano i kako su ljudi kupovali, minjali ili zaplinjivali hiže i grunte, zvećega vinograde, kako su si najimali općinske mesare, vrdire i pastire, kako su imenovali permeštre, krčmare, baihere (Weinherren) i čuvare sela, a pak se obračunavali na priliku i sa sucem, rihtarom. Samo rijetko moremo najti poljna pravila i kaštige u slučaju prekršaja, a pak upise farnikov u vezi s obdjelivanjem farskih vinogradov.


Općina je 1641. ljeta knjigu kupila u Beču za 16 groši, da bi u njoj zapisala važne dogodjaje općinske uprave, ki bi kasnije služili sucu kot podsjetnice. Općinu Uzlop je naime jako pogodio slučaj seoskoga suca, rihtara, Hansa Tergoschüza, ki je skupa s većim brojem muži i žen u procesu zemaljskoga suda Željezno u Porpuhu odsudjen na smrt i okrutno likvidiran. Ovi tužni dogodjaji su Uzlopcem bili nauk. Svadje i omrazivanja bi se jur u klici mogla iskorijeniti, ako bi ljudi imali očekivati oštre kaštige. I zato su suci počeli pisati protokole u spomenutoj knjigi, ka je ZIGH-u nastala objekt povijesnoga i jezičnoga istraživanja.


Katalog za opseg kaštige Seoski sudski propisi, takozvani banntaidingi su odvisno od prekršaja predvidjali odredjene pinezne kaštige rihtaru, permeštru, zemljoposjedniku i općini. U slučaju da je negdo ponovio neki delikt, bi i crikvi bio pripadao isti iznos kaštige. Proučavajući knjigu se more imati utisak, da je višina kaštige bila odredjena samovoljno. To znači, da je bilo važnije ukarati nekoga, nego držati se principa pravičnosti. Pravoda pinezne kaštige nisu bile podmirene, nego samo odredjene.


Pokidob da su pojedini suci različno dobro vladali hrvatskim jezikom, su i tekste formulirali prema svojem jezičnom znanju. Tako su u 18. stoljeću protokoli pisani samo na nimškom jeziku. U Uzlopskoj gmajskoj knjigi1 se zrcali hrvatski jezik onoga vrimena, ali iz nje saznajemo i nešto o pristupu seoskih ljudi prema nimškogovorećoj oblasti. Zato je ona važan dokumenat, ki bi mogao služiti i daljnjemu filološkomu istraživanju.


Kako je knjiga dospila u fortnavski ahiv obitelji Esterházy, nije jasno. Ona bi se bila morala čuvati u arhivu uzlopske općine. Vjerojatno je ona tokom reforme seoskih sudskih pravil tridesetih ljet 18. stoljeća dospila u Fortnavu.

Binding
soft
Year of issue
2001
Number of pages
175
Format
21x16