- Homepage
- literature
- prose
- VIA PULA
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

About the book VIA PULA
Tekst adaptirala: Paola Orlić
Držeći se, za sada, natuknice o ”uvođenju” pojedinog kraja u književnost, nailazimo na zgodan i bizaran slučaj. Naime, Dragan Velikić (rođen 1953. godine u Beogradu) odrastao je u Puli, pa svoj roman Via Pula piše na materinjem srpskom jeziku, što unekoliko mijenja klasičnu obavezu da samo ”domoroci” imaju pravo na svoj lokalitet. To je zanimljivo jednako kao kad bi netko na književnom hrvatskom ili na splitskoj čakavštini opisivao svoje djetinjstvo proživljeno u Gornjem Milanovcu ili u Paraćinu. Ali u prilog već izloženoj tezi, Velikićev je roman primjer kako ”lokalna boja” ne ovisi (samo) o jeziku.
Ovaj novi romanopisac ima dovoljno mašte i inventivnosti da topografiju Pule i okolice predoči u uzrujanom kruženju svoga lika, četrdesetogodišnjeg psihijatra, koji za svoj račun, ali i u ime pisca, prekapa po raznim povijesnim ulomcima iz povijesti ovoga grada. U nizu fragmenata u kojima se mijenjaju vremenski planovi, Velikić eruditski u fantazmagoričnim obrisima opisuje svojevrsnu antikroniku, punu zanimljivih detalja biografske i kulturološke naravi (npr. stalna prisjećanja na Joyceov boravak u Puli i sl.). Čini mi se da Velikićeva Via Pula bez teškoća ulazi u glavnu kompoziciju naše suvremene proze. (NIN, Beograd, 14.8.1988.)
Igor Mandić