ZAVRŠNO POGLAVLJE

About the book ZAVRŠNO POGLAVLJE

Kada je 1933. došla na vlast, nacistička stranka je naslijedila već postojeće zakone protiv nomadskog načina života. Nacionalsocijalisti su od samog početka sve Rome i Sinte, kako nomade tako i stalno naseljene, smatrali -nearijevcima. Oni su, zajedno sa Židovima, bili klasificirani kao stranci i smatrani opasnošću za njemačku rasu. Već 1935. izgubili su državljanstvo i dobili drugorazredni status »zemljaka«. Iste je godine Zakon o zaštiti njemačke krvi proglasio ženidbene veze Cigana i Nijemaca nezakonitim. U Njemačkoj u kojoj je zavladao Novi poredak više nije bilo mjesta za skupinu ljudi koja slobodno putuje zemljom baveći se obrtom i prodajući svoje rukotvorine od praga do praga. U Berlinu je po vodstvom Roberta Rittera pokrenut program pseudoznanstvenih istraživanja. Poslije je taj program preuzeo Centar za rasnu higijenu i istraživanje biologije stanovništva. Znanstvenici su morali prihvatiti povijesnu i lingvističku činjenicu o dolasku Roma i Sinta iz Indije pa shodno tome i njihovu pripadnost arijskoj rasi. No, tvrdili su da je tijekom putovanja prema Europi došlo do miješanja s drugim rasama, a za takvu miješanu rasu nema mjesta u nacističkoj Njemačkoj. Navodi protiv Roma tiskani su u pamfletima i člancima.
Na rubovima njemačkih gradova građeni su zatvorenički logori; onamo su slani i Cigani-čergari i oni nastanjeni u kućama. U logorima je vladala stroga disciplina i zatvorenici su smjeli iz njih izlaziti samo na rad. Prema Dekretu protiv kriminala iz 1937., u koncentracijske logore Buche-mvald i Sachenhausen poslano je 1938. nekoliko stotina Cigana - »ljudi koji su pokazali kako se ne žele uklopiti u društvo«. Tim se periodom bavi Prvi svezak ove biblioteke.