ZRCALO ČLOVEČASKAGO SPASENJA (1445.)

About the book ZRCALO ČLOVEČASKAGO SPASENJA (1445.)

Srednjovjekovnu hrvatsku književnost ne možemo promatrati bez njezina šira konteksta – europske srednjovjekovne književnosti kojoj pripada i iz koje je crpila svoju formu, sadržaj i namjenu. Isto se tako ni ovdje objavljeno glagoljično rukopisno djelo Zrcalo člověčaskago spasenja ne može promatrati kao izdvojeno, nego se mora promatrati u kontekstu svojega latinskog izvornika Speculum humanae salvationis i staročeškoga teksta Zrcadlo člověčieho spasenie. Djelo je, naime, prevedeno kao rezultat boravka hrvatskih glagoljaša u Pragu tijekom 14. i 15. stoljeća, odnosno kao rezultat emauskoga razdoblja hrvatske glagoljske pismenosti. Slijedeći tu pretpostavku pristupili smo književnopovijesnoj i filološkoj obradi toga djela počevši od latinskoga izvornika i još nerazriješenih pitanja oko njegova nastanka, zatim u tematskoj i žanrovskoj obradi te detaljnom usporedbom na svim jezičnim razinama s mogućim staročeškim predlošcima i analizom prijevoda. U knjigu je uključen i pregled dosadašnjih istraživanja o boravku hrvatskih svećenika glagoljaša u Pragu, čijemu neumornom prevoditeljskom žaru možemo zahvaliti da je hrvatska srednjovjekovna književnost obogaćena za to vrijedno i izuzetno rado čitano srednjovjekovno djelo, izvorno nastalo u 13. stoljeću u kombinaciji slike i teksta. Ujedno je to zasad jedini tipološki ciklus u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti čiji su motivi primijećeni i u hrvatskome zidnom slikarstvu, te zasad jedino djelo srednjovjekovnoga žanra speculum. Zrcalo člověčaskago spasenja djelo je koje je u potpunosti poteklo iz srednjovjekovnoga svjetonazora i koje kao predstavnik kasnoga srednjovjekovlja u sebi okuplja svu raskoš srednjovjekovnoga stilskoga i alegorijskoga aparata.

Detaljna jezična analiza djela i tumačenja starijih jezičnih značajka uz rječnik preuzetih bohemizama u prijevodu te rječnik nepoznatih i manje poznatih riječi omogućuju solidno razumijevanje starohrvatskoga teksta i široj zainteresiranoj publici. Tekst glagoljičnoga djela donosi se u suvremenoj latiničkoj transkripciji kao dio bogate ostavštine koju su nam prenijeli hrvatski glagoljaši i kao djelić građe za otkrivanje i opis jezika hrvatske književnosti 15. stoljeća.

Knjiga je nastala kao rezultat dugogodišnjega bavljenja tekstovima starohrvatskih prijevoda sa staročeškoga jezika, a posvećena je dosad neobjavljenom tekstu starohrvatskog djela „Zrcalo človečaskago spasenja (1445)“. Glagoljično „Zrcalo človečaskago spasenja“, u hrvatskoj književnosti prevedeno sa staročeškoga jezika, poznati je latinski traktat „Speculum humanae salvationis“. U knjizi autorica starohrvatsko djelo dovodi u kontekst s mogućim staročeškim predlošcima, ali i latinskim izvornikom, detaljno objašnjava okolnosti njegova nastanka te analizira položaj djela unutar europske i hrvatske književnosti. U prilogu se nalazi rječnik preuzetih leksema iz češkoga jezika u starohrvatskome prijevodu. (kgz)