3 HEFTE DO NEBA

O knjizi 3 HEFTE DO NEBA

...nekolicina antologijskih djela svjetske književnosti nastala su baš zahvaljujući bolesti, dok su neki pisci na njenim temeljima izgradili grandiozne opuse. (...) No, je li moguće unormaliti bolest i o njoj pisati neku vrstu dnevnika, bez straha i patosa, promatrajući je ne kao nešto strano mišljenju, već, suprotno, kao izvor mišljenja, čak kao nadahnuće za život? E baš to je učinio Goran Sarić u svom bolesničkom dnevniku Tri hefte do neba. Nikad u našoj literaturi bolest nije bila toliko unutra, ne samo u tijelu već i u mišljenju, i nikad nije toliko iz prostora stranosti ušla u svojevrsnu prisnost kao u Sarićevom pismu o njoj. Pritom Sarić kombinira poeziju, emocionalnu ispovijest i hladnu, objektiviziranu narativnu refleksiju s ironijom i autoironijom, pa se njegov dnevnik odvija kao osobeni žanrovski miks. Na taj način dnevnik prerasta u literarne bilješke, a bolest postaje nadahnućem za poeziju, ali ne poeziju bola, niti straha od bolesti, već borbe s njom i slavljenja elementarnih životnih vrijednosti.

 Enver Kazaz