39 DANA LIPNJA

Dnevnik je nastao tijekom rezidencijalnog boravka Teofila Pančića u Splitu, a ugledni pisac, kolumnist i novinar u 39 dana lipnja, na tragu dnevničkih zapisa Maxa Frischa, izvlači maksimum iz dnevničke forme. Njegovi zapisi tako se čitaju kao dirljiva, humoristična i duboko humana kronika jednog vremena i jednoga grada, putopis jednog prostora, prikaz jedne književno-kulturne scene. Za razliku od brojnih kojima su potrebne godine da uhvate ‚strukturu osjećaja’ jednog vremena I podneblja, Pančić pokazuje kako je to moguće u malom odsječku vremena, odnosno da vrijeme nije bitno da se zareže u samu srž mentaliteta jednog prostora. Pančićev splitski dnevnik protkan je upitnicima, sjećanjima, miniesejima kroz koje autor tematizira duboko intimna pitanja paralelno registrirajući, odnosno hvatajući se ukoštac s neuralgičnim točkam hrvatskog društva danas: od fašizma na ulicama do osvajanja prostora građanskih sloboda, pazeći da ne ispisuje pamflet a da gadni trenuci naše zbilje ne zasjene one čudesne trenutke svakodnevice i dokaze ljudskosti.