- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi 41,5C
... Onda sam ugledao Lidiju Sedmak.
- Što ti sad hoćeš? - upitao sam je najneljubaznije što
sam mogao.
- O Bože, baš su te sredili, zar ne? - Izgledala je
stvarno zabrinuto, časna riječ ako nije. - Ne izgledaš
dobro. Uopće. - rekla je i dodirnuta me po licu. - Tu
imaš šljivu.
Nije me dodirnula cijelom rukom, nego valjda samo s dva prsta, možda tri, i to s njihovim vrhovima, ali kao da me dodirnula s nekakvom strujom. Ma, vraga s nekakvom, kao da je u tim svojim prstima imala cijelu nuklearnu elektranu. Streslo me od glave do pete. Imao sam osjećaj da mi je u jednoj jedinoj sekundi temperatura skočila na najmanje 41,5°C.
- Onaj kreten te mogao ubiti, znaš? - rekla je.
- Što se to tebe tiče?! - zarežao sam. Nisam htio pričati
o tome kako su me Govno i Kloško prebili, a još manje
kako me Ludi Siniša spasio. Nisam htio da me sažaljeva
niti bilo što slično.
Lidija me još neko vrijeme začuđeno gledala, a onda se nacerila na onaj svoj uobičajeni način. Ne znam da li zbog onog polumraka koji je bio tamo u hodniku ili zato što sam bio izudaran pa mi možda nešto s vidom nije bilo u redu, ali baš mi se luđački sviđala. Bez obzira što sam je mrzio. Ljudi moji, bila je tako zgodna!